Klasne borbe u Engleskoj

Žena ulazi u mesnicu i biva zaprepaštena: mesar komada ljudsko meso. Naredne nas scene uvode u val bezrazložnih ubojstava. Ubojice: obični građani. Žrtve: obični građani.

Ovako Sclavi otvara najžešću epizodu. Nakon sramežljive jedne žrtve u četvorki, petica odmah donosi respektabilan bodycount; više nego u svim dosadašnjim pričama zajedno. Na prvi pogled ubojstva se čine besmislena. Mirni građani očito polude i pretvaraju se u ubojice. Izgleda da se ubijaju nasumično, štoviše, unutar istog sloja društva. No, ubrzo dolazi do obrata: Sclavi već na početku uvodi elitu koja podupire program. Politička, kulturna, gospodarska elita artikulira program "ozdravljenja društva".

Takve stvari podsjećaju na 1984. ili pak Paklenu naranču: terorom i strahom držati narod u poslušnosti. Prije nekoliko godina, izašao je veliki hit N.Klein – Doktrina šoka. Lord Todd izgleda kao ideolog "doktrine"; šokom dezorijentira građane i dovodi ih u stanje omamljenosti i izgubljenosti. Naravno, mi u stripu vidimo samo prvu fazu, druga faza discipliniranja i dovođenja u Red izostaje pravodobnom Dylanovom intervencijom.

Očita je kritika fašističkih metoda i represije. Sclavi uvijek smješta negativni aspekt u strukture moći, u vodstvo. Elita je izravno portretirana kao kreator socijalnih previranja. Imamo određenu napetost između tih elita i srednjeg sloja. Srednji sloj je u usponu, pogotovo osamdesetih dolazi do vrhunca i na trenutak je izgledalo stanje blagostanja. Viša klasa očito ne može prihvatiti gubitak pozicija, pa prelazi u kontraofanzivu. Da, nakon što smo u dvojki imali sječu buržuja, ovi zbijaju redove i uzvraćaju udarac. Čitava se situacija prelijeva na šire socijalno polje i zahvaća sve pore društva: dolazi praktički do građanskog rata, gradom haraju narodne milicije te sudjeluje vojska. Znači, umjesto vedrog pogleda osamdesetih, imamo distopiju. Takvih će epizoda biti na repertoaru.

Međutim, imamo ovdje provučen i jedan tipični skavijevski moment: strah od ljudi. Ljudi su čudovišta. Nakon što smo u prethodnoj epizodi pratili 'otkrivanje čudovišta u sebi' na individualnom planu, sada nam je dano na društvenom. Svatko je potencijalni ubojica, svatko je čudovište.
Zanimljivo je kako ljudi postaju čudovišta. Njima ovladaju objekti, tj. predmeti iliti roba. Kupuju si robe svakojakih vrsta, oni su konzumenti, potrošači. Naposljetku postaju robovi predmeta, takoreći zombiji. A kada su u pitanju zombiji, tada se u pravilu pojavljuje Xabaras. Recimo da je petica nekakva inačica jedinice. Zombiji i potrošačko društvo upućuju na Romera; ovdje je donekle iskorištena ideja iz The Crazies (1973). Spoj magije i tehnologije imamo pak u Noći vještica 3 (Halloween 3, 1982).

Petica uvodi lik H.G.Wellsa. On spada u kategoriju pozitivnih-a-drugačijih. Klasno gledano, lord Wells bi spadao u elitu, no, on izlazi izvan okvira uobičajenih pripadnika bilo kojeg sloja. Ekscentrik, zanesenjak, pomaknut; potpuno na liniji sklavijevske simpatije za 'drugačije'. Ta će se tema stalno provlačiti kroz serijal, favoriziranje 'drugačijih'. Imali smo Otta u trojci, a sada nam takav lik dolazi kao jedan od bitnijih, kao onaj koji će se više puta pojavljivati.

Znači, donekle apokaliptična epizoda sa valovima nasilja koje se na jednoj razini otkriva kao klasne borbe, a na drugoj pak kao određena kritika konzumerizma i općenito ljudi koji vrlo lako postaju čudovišta.

dok čekamo uvodnu riječ našeg urednika, možda da ja započnem sa nabrajanjem elemenata sa kojima se susrečemo u ovoj epizodi, a koje onda možemo da bacimo u daljnju razradu i analizu. tko su UBOJICE u ovoj epizodi? s jedne strane imamo neobjašnjivim ludilom zahvačenu proletersku klasu (mesara, blagajnicu, sitne službenike, gradske čistače... umirovljenike, he, he). s druge strane, polako spoznajemo da je svo to spomenuto ludilo inicirano od strane buržujske, štoviše i dapače, aristokratske klase doma lordova. na djelu je neki suludi, dijabolični plan, kako se čini, moćne ekstremne desnice koji podsjeća na one najcrnije teorije zavjera o novom svjetskom poretku, eugeniku i tome slično. predvodnik te moćne aristokratske lože doma lordova je stanoviti (i slatkorječivi) gosp. todd koji je, indikativno (i po običaju ), vrlo uspješan, ali očigledno i vrlo podao, beskrupulozan i korumpiran biznismen... naravno, protiv toga istupa dylan. dylan u svojoj možda najopasnijoj i najneizvjesnijoj borbi do sada, onoj protiv establišmenta. i nikada toliko uplašen. svi vampiri, vukodlaci, duhovi ovog (ili onog) svijeta sitni su zalogaj prema onome protiv čega ovdje dylan djeluje.

dylan, premda hrabar i uporan, ponovno sa više sreće nego pameti, i vjernim gručom da ga opet izvuče iz opasnosti.

da spomenem još i premijerni nastup lorda wellsa, koji će da postane vrlo čest lik u serijalu i blizak prijatelj... a posebnost toga prijateljstva između njih dvojice je upravo u tome što lord, kao buržuj, aristokrat, pomalo paradoksalno ulazi u taj krug dylanovih bliskih prijatelja... s obzirom na antiestablišmentski nastojeni serijal kakvim se dylan dog počesto doima. no, valjda ta ekscentričnost i dobre namjere koje je lordu wellsu sklavi pripisao zasjenjuju njegov društveni položaj, hedonizam, ili pokazuje da u svakom žitu ima kukolja (i u dobrom i u lošem smislu)... valjda.

za sada toliko... slobodno se nadovežite na ovo ili dajte neka svoja osobna razmatranja o ovoj priči...

najveća "fora" u cijeloj priči je, što se mene tiće, izum lorda wellsa - detektor zla. bez obzira što se doima kao čista smijurija i samo naoko kao dobar sklavijev vic, zapravo je i više nego indikativno da detektor zapravo jako dobro radi, te na kraju priče rješava slučaj i odvodi lorda wellsa na sam izvor negativne energije... robno skladište kompanije todd ltd. simbolično. roba, potrošnja, tržište, interes, konkurencija... sva "zla" moderne ekonomije... kapitalizma.

sjedište zla u tvorničkom pogonu, inficirana 'roba', okultno i tehnologija, uspješni biznismen kao Utjelovljenje Zla, sve to upućuje na Halloween 3 kao predložak

Sclavi je robu i tvornicu dobro iskoristio za svoje političke poglede, jer kao što kažeš "izvorište zla" smješta u proizvodni pogon svakovrsnih roba; ima nekih komunističkih ideja kod njega. u dvojki raspali buržuji porađaju Trbosjeka, ali sami bivaju žrtve, ovdje elite koje artikuliraju fašistički program.
ovo je prva politički profiliranija epizoda, sa otvorenim sukobom klasa (scena u vili na zabavi aristokracije). iako je priča miks koječega, pomalo neobavezna poput trojke, ima tu političku dimenziju.

također je zanimljivo primijetiti da ima nekoliko scena gdje stari ubijaju mlade; baka unuka, smetlar mladi par, građanska milicija klinca. to je u skladu sa izvorištem ove revolucije, koja je potaknuta iz konzervativnih krugova. obično je obratno, ide se ka prevladavanu starog i mladi su ti koji nose bijes.
poznata Sclavijeva inverzija.

nakon sukoba sa ubojicama, gruča spašava biblija... sakrivena u njegovu sakou, kao improvizirana verzija pancirnoga odijela. u njegovu sakou još se, uz bibliju (sveta knjiga krščana), nalazi i kuran (sveta knjiga muslimana), marxov kapital (sveta knjiga radnika, proletera), priče e. a. poe-a (česte inspiracije u serijalu) te moby dick... simbolično ujedinjenje (prevladavanje) vjera i ideologija?

inače, momenat koji je bio cenzuriran u dnevnikovom izdanju... tamo je gruča spasila samo neka "knjiga".

Dylan ovdje nastavlja tendenciju iz četvorke. imamo poduzetnog, čak i junačkog Dylana. netipično za morbidnog, depresivnog, pasivnog. za maminog dečka.
ovdje čak i ubija ljude, ili do-sada-najbliže-ljudima, ljude obuzete ubilačkim gnjevom. sprovodi istragu i praktički sam rješava situaciju (dobro, bitna je Wellsova pomoć). zrelo se odnosi prema ženi, daje joj nogu.
dakle, strip koji nije na dominantnoj liniji.

strip je večinu vremena koncipiran poput teksta iz dnevnih novina prošaran bombastičnim naslovima i pomalo paranoidnim rečenicama.
tiskovni i tv mediji u službi propagande straha i širenja panike.

Ironični porezani prst

Već je spomenuta tema Ironične Sudbine. Luda i vic, parodiranje i izvrtanje, to je svojevrstan Sclavijev zaštitini znak. Uostalom, daje dodatnu draž serijalu.
Petica je zapravo cijela u nekom šaljivom tonu (možda baš to smeta da bi epizoda dobila jednu dublju dimenziju, da bude vrhunska); sadržajno stremi prema apokaliptičnome, a istovremeno odiše vicom i zezanjem. Doima se više kao proba nego kao gotovo djelo. Ionako će biti još takvih epizoda (recimo Zlo treba pratiti usporedo). Dakle, imamo skoro potpuno nepoklapanje sadržaja i stila, nema tjeskobne mučne atmosfere, ništa crno, beznadno, mračno, nadmoćno zastrašujuće.

Sam Dylan nam ulazi u ovu priču kao vic. Gotovo da je ciničko njegovo pojavljivanje: nakon što smo desetak stranica pratili provale ubilačkog ludila, ljude koji komadaju druge ljude, ubijaju vlastite obitelji i bodu noževima, dakle nakon takvih krvoprolića, Sclavi nam uvodi Dylana koji viče Aaah! jer si je porezao - prst! I to porezani prst u gro planu, detalj uvećan do karikature. Što treba značiti ta diskrepancija?
Mesar komada ženu, drugoj pak biva zarinut nož kroz usta, a sve to slijedi Dylanov porezani prst u nametnutom kadru??!! Mi ostale žrtve zapravo ni ne vidimo, ne vidimo čin egzekucije; oni su bezimeni netko, bez lika, još u najboljem slučaju obrisi (kao sjena žene u trgovini koja biva probodena). Nasuprot tome, porezani prst je izbačen u prvi plan, pod povećalom.

Rekao bih da i ovdje probija spomenuti "sklavijevski moment" mizantropije; ljudi su čudovišta, sve je to kukavna gomila koju je bolje držati na distanci.
Dylan bi najrađe ostao u svom svijetu, u svojoj sobici izvan svijeta, modelirao dok vani bujaju socijalni nemiri. On si je porezao prst i vratio bi se pod okrilje sobice, ali ga tada doslovno prekine upad izvana. Morao je proći dvije recke da se trgne, drugi puta je definitivan znak da je vrijeme za buđenje. Potrebni su radikalni i opetovani upadi da se probude uspavani. (nakon buđenja, Dylan je odradio jednu totalnu herojsku epizodu)

da, biće još puno ovakvih epizoda, ali "ubojice" su upravo zbog toga toliko posebne... zbog premijernog, ali i možda najizravnijeg pristupa temi koja će činiti jednu od najvažnijih okosnica cijelog serijala. prvi puta onako žestoko (krvavo) podvučena ideološka odrednica serijala, pogled na svijet (i čovjeka u njemu) onako u pravom marxističkom duhu, kao bespoštedna kritika svega i svačega.

moram istaknuti još jednu scenu koja je zrela za dobru analizu (za sada nemam definitivno mišljenje što bi scena trebala predstavljati, dakle nije još završen proces bistrenja-do-kraja)

scena počinje na str. 36 kada se "val nasilja širi gradom". noć je, pojavljuje se silueta u daljini; to je dječak. dječak nosi razbijenu flašu, imamo fokus na tu flašu, ona je oružje, ona predstavlja "val nasilja". dječak bi trebao biti bijesan, ima prijeteću flašu, međutim - mi na licu ne vidimo bijes. prije neku zanijemelost, možda još odlučnost u očima i ustima.
dječak-koji-prolazi-u-mraku zauzima čitavu 36. stranicu; i tu je znakovito da on prolazi ispred Dylanove kuće. prolazi kao sjena, prijeteća sjena, a njegov simbol je štakor.

u isto vrijeme kada se odvija ovaj prizor, unutar kuće (a mi to ne vidimo) Dylan je u krevetu sa ženom (i upražnjava seksualne činove očito)
= teza 1 - buni li se to ono dilanovsko infantilno protiv zrelog genitalnog odnosa?

telefon remeti erotski trenutak, zove Bloch; Groucho završi u krevetu kod žene i otjera je u konačnici
= teza 1a - Groucho kao dilanovsko infantilno (vickasto dječaki razigrano) protiv zrelog odnosa?

žena izlazi u noć, hoda. i ova scena zauzima čitavu stranicu. njezin simbol je mačka.

uskoro biva prestravljena, čuje zvuk tik tik tik... obrisi poprimaju zastrašujuće forme u stilu ekspresionizma. čini se da će svijet progutati jednu ženu koja je vršila snošaj sa Dylanom.
pojavljuje se lord Wells sa afričkom maskom i ironizira situaciju
= teza 1b - Wells kao dilanovsko infantilno protiv zrelog odnosa?

završetak prizora
dječaka koji je uveo cijeli proizor u strip ubija građanska milicija, izrešetaju ga, flaša pada i dječak postaje neki crni obris dok iznad lete šišmiši

lord Tod(d) - Tod je njemački smrt

pisma koja Dylan podijeli u Toddovom sjedištu su adresirana na glazbenike: JJ Cale, J. Fogerty, T. Waits, V. Morrison

posto prvo uvek iscitam temu pa tek onda resim i da napisem nesto, a i dalje sam i zaostatku, mogu samo da se slozim (ponovo) sa napisanim dosad.
definitivno, dilan ovde preuzima inicijativu, ide napred, blefira, ubija...
zacudjuje saznanje da je on radio i unapred (ne samo za ovu epizodu, moguce da je sclavi imao ovo u vidu i za nadalje, ali je odustao od toga): naime prvo se dogovara sa grucom da se sretnu na starom, dogovorenom mestu u slucaju opasnosti, a onda stizu i do reke izvan grada gde dilan skriva svoj sopstveni camac!
lord vels je definitivno jos jedan odlican lik u serijalu, iako je malo cudno da bas on ne uspeva da razvije komunikaciju sa grucom, u stvari, jedino on uspeva da gruca izbaci iz takta.
senka ksabarasa samo daje na atraktivnosti, nego imate li neka saznanja o "Mutus Liber" i eventualno o slici sa simbolima koja stoji kao desktop na kompu?

trivia: ponovo polucilindras u akciji

Quote from: Barker on June 19, 2011, 08:05:36 PM

zacudjuje saznanje da je on radio i unapred (ne samo za ovu epizodu, moguce da je sclavi imao ovo u vidu i za nadalje, ali je odustao od toga): naime prvo se dogovara sa grucom da se sretnu na starom, dogovorenom mestu u slucaju opasnosti, a onda stizu i do reke izvan grada gde dilan skriva svoj sopstveni camac!

da, to je dobra primjedba
rekao bih da su ti retorički detalji, dakle rješenja koja pisac vuče iz rukava a nije ih izgradio u samoj priči, slabiji moment kojega se Sclavi znalački odrekao. u istu skupinu rješenja spada "bomba u klarinetu" iz jedinice. pripremljeni čamac, bomba u klarinetu, kao da dolaze iz nekih akcijskih B-filmova (doduše, početne epizode još nude akcijskog pustolovnog Dylana, pogotovo petica). toga uglavnom više neće biti. ali opet, ostaje nam da pratimo i bilježimo slične momente; bit će zapravo zanimljivo vidjeti je li se Sclavi u potpunosti oslobodio retorike.