004. ŽIVOT ANNE NEVER (Priviđenje Ane Never)

[PingvinPatuljak]

Pokvarena mašta i paralelni svjetovi

Sclavi ponovo uzima Billyja Wildera za predložak; riječ je o filmu Izgubljeni izlet (The Lost Weekend, 1945). I ponovo imamo sasvim drugi kontekst, jednako kao u prvoj epizodi Zora živih mrtvaca. Lik alkoholičara će biti sasvim drugačije prostudiran.

U središtu pozornosti je Guy Rogers. Viša srednja klasa, glumac; ali posrnula osoba. Guy je urušen, alkoholičar je i pokušava se dići sa dna. Možemo ga smatrati tipičnom osobom našega kulturnog kruga. Sclavi ga izgleda smatra reprezentativnim, a očito i Freud. Freud je, čini se, držao da su većina osoba građanskog društva – neurotičari. Iznašao je da je nesvjesno ispunjeno asocijalnim porivima. Sclavi se u Životu Anne Never naslanja na tu frojdovsku postavku i daje nam – Guya Rogersa.

Dakle, nije naglasak na alkoholizmu, nego na Guyovim fantazijama. O čemu on mašta? O lijepoj mladoj ženi, o tome kako je komada sjekirom. Fantazira kako proganja ženu, kako joj siječe ruku, glavu. Ovakve nesvjesne okrutne namjere obično se manifestiraju raznim funkcionalnim poremećajima, primjerice impotencijom. Mi u stripu ne vidimo Guya zavodnika, premda je bio u prilici, imao je pravo prvenstva nad Annom; nameće se teza da on jest impotentan. Ponovo na djelu infantilnost, spolno potiskivanje, Sclavijeva omiljena tema.

Uvid u Guyovu psihu daje nam duševne sadržaje ispunjene destruktivnim nagonima. Utvrdili smo vezu sa seksualnim poremećajem; ali imamo prikazan i sam silazak u nesvjesno. Na stranu motiv psihoanalitičara, dr. Bronskog i njegovog čeprkanja po Guyevoj psihi; hipnoza je veza na razini banalnog teksta. Mene su se više dojmile scene na stranicama 19. pa nadalje, do str. 23. Ovdje imamo pravu stvar: Guy dolazi u mrkloj noći kroz negostoljubivi predio i kanjon do starog dvorca; kuca i ulazi u zdanje. Motiv starih kuća i njihovo pretraživanje, napose spuštanje u dubinu je poznat motiv silaska u nesvjesno. Isti paralelizam, daleka putovanja u mračne šume, u džungle, u Srce Tame, ili jednostavno pretraživanje kuće i silazak u podrum, dakle vanjska putovanja teku paralelno sa unutarnjim u dubine psihe, to je često korišten motiv u mnogim kulturnim sadržajima (primjerice Apocalypse Now, Aguirre, der Zorn Gottes).
Znači, Guy pretraži zdanje i dođe do cilja: tamo ga je netko "čekao". I što nalazi? Tko je taj koji ga čeka? To je čudovište, Guy nalazi monstruma. Našao je svoju navlastitu bit, svoju najunutarnjiju suštinu. I bio je prestravljen. Nije mu se ni najmanje svidjelo ono što je našao. Pobjegao je glavom bez obzira; ali ne zadugo. Mogao je bježati, ali i ne se sakriti. Ne može se pobjeći od samoga sebe. Čudovište ga je našlo, čudovište ga je uhvatilo, čudovište ga je obuzelo. Guy je prihvatio sudbinu i postao – čudovište. To je frojdovski temelj zastrašnog nesvjesnog i tako tipično sklavijevsko viđenje: ljudi su čudovišta, u svakom od njih čuči monstrum i čeka na kraju hodnika.

Razrješenje je opet tako sklavijevski; Guy se ne može ostvariti ni na tom planu, na planu neurotičara spolno nemoćnog destruktivnog fantasta, te jedini izlaz iz velikog svijeta koji ga okružuje nalazi u Smrti. Neprestano infantilna rješenja.

No, imamo u epizodi još jedan bitan moment. Moment koji će zablistati u punom sjaju nešto kasnije. Na ovu psihološku studiju koja je nositelj priče, Sclavi je nakalemio temu koja će postati popularna u serijalu, spomenimo kultne epizode Morgana i Priča ni o kome: temu paralelnih svjetova. Takvo miksanje je, kao što smo imali prilike vidjeti kroz prve tri priče, karakteristično za njega. U Životu Anne Never možemo primijetiti obrise teme paralelnih svjetova, rudiment. Možda ta fuzija daje dodatnu draž, no ja ostajem pri psihološkim dekonstrukcijama osoba: ta mi je tema zanimljivija.

[kikec]

Čudovište ga je našlo, čudovište ga je uhvatilo, čudovište ga je obuzelo. Guy je prihvatio sudbinu i postao – čudovište.

a taj je trenutak tako efektno i dovitljivo prikazan, ne samo mentalno, nego i fizički u sceni gdje se guy rogers baca kroz prozor. on će prvo dobro da isječe vlastito lice o razbijeno staklo prije nego što se razbije o pod, samo da bismo na sljedečoj stranici promatrali njegovo unakaženo "monstruozno" lice i tijelo kako leži u kovčegu. ...što nas, naravno, navodi na, već rečeno u tvome uvodnom tekstu, na monstruma koji ga progoni kroz cijelu priču, na monstruma koji ga se na koncu dočepao, i na monstruma koji je postao sam guy rogers.

[PingvinPatuljak]

odlična opaska kikec
na toj liniji razmišljanja su i posljednje scene kada Guy izlazi iz groba; kada se 'oslobodio' svijeta i uzeo svoj 'istinski' lik, "njegov duh je slobodan" a njegovo eterično biće je čudovište

[Magic]

Kao sto se vidi iz PP prvog, a i kasnijih postova, ovaj strip nema nikakve veze sa samim stripom DD. Dilan skoro da ne postoji.
On se kao nesto pojavljuje, kao nesto radi, kao nesto prica, a u stvari nicemu ne sluzi. Glavni junak je Ga(e)j.


No ima jedna bitna (serijalni momenat) stvar sto se tice Dilana. Detalj.
Za razliku od proslog dela, i bacana novcica, ovde dilan (kao) uzima sam sudbinu u svoje ruke, i ne ceka da novcic to odluci (iako novcic to nije odlucio).
Malo (kao) postaje musko.

[kikec]

upravo tako nešto se i očituje u sklavijevoj kontemplaciji pri kraju stripa... bez obzira što se čini da su neki likovi u ovoj priči određeni svojom sudbinom, to tako ne mora biti, postoji izlaz iz mračne ulice, monstrum može da bude pobijeđen. upravo zbog ovakvih momenata ja ne promatram sklavija kao "crnjaka", nego kao osobu koja nam konstantno servira "crnilo" (društveno, lično i sl..) koje zapravo treba prevladati.  

[PingvinPatuljak]

dobra primjedba
možda je Dylan ovdje malo drugačiji jer možemo samog Guya promatrati kao verziju Dylana; Guy fantazira o tome kako komada Žensko i to je neka vrsta pokušaja oslobađanja od edipovskog. ako se vratimo na trojku, i tamo smo imali takav moment, Otto se oslobađa potčinjenosti (Majke). Sclavijeve varijacije na temu dilanovsko-edipovskog i uvodi u stotku?

[Lord Vader89]

najpre samo da kazem - odlicna crtica o ostvarenju Gaja kao licnosti!
iako mi je upalo u oko ponovno koriscenje motiva "ljudi=cudovista" ("svet je toliko pun uzasa, da se cak i cudovista sakrivaju ispod kreveta"), nije mi palo na pamet da odem korak dalje, samo ga povezavsi sa Gajem i njegovim otkricem cudovista u sebi (:

[Lord Vader89]

Posto ste vi tako lepo zaobisli temu o alkoholizmu, hajde ja cu malo da se uhvatim za nju, mozda mi bolje legne nego sve ove igrarije sa podsvesnim, duhom, i slicnim.... (:


najpre sam posao od pretpostavke da je Gaj zapravo Dilanova slika; alkohol me je naveo na tu pomisao, jer, kao sto cemo kasnije da saznamo, Dilan je bese leceni alkoholicar? (iako se ovde pominje samo da ne pije)

no, nakon sto sam video scenu u kojoj je Ana Never zaklana, unakazena, obezglavljena, da je istovetna kao ona u Gajevoj nocnoj mori, dosao sam na zakljucak da je Ana Gajev odraz u ogledalu. Dalji razvoj dogadjaja u stripu mi je ucvrstio stav, te sam stisao petlju, evo, da ga ovde prikazem [grin2]

Dakle, kao sto sam pomenuo, prvi eksplicitni nagovestaj ove dualnosti je prikazan tako sto su i Gaj i Ana zaklani na identican nacin (ne mislim dakle, na sekiru i na redosled kasapljenja, vec na kadriranje, just for the note )

Ali, vracam se malo unazad....
Kroz moju prizmu, dominantan motiv je bio alkoholizam, neuspesan pokusaj odvikavanja od alkohola, zavisnost.... Ako se ne varam, psiholozi objasnjavaju beg u pijanstvo time da covek trazi sigurnost, bezi od stvarnosti, daje sebi lazno samopouzdanje. Pijan covek je siguran u sebe, odvazan je, lakse se suocava sa zivotom, odjednom su svi problemi resivi. Zasto bi onda ostavljao flasu? (: Znaci, bez flase imamo jednog Gaja koji nije nizasta, njegov zivot nema smisla, na ivici je zivaca, nepouzdan je, prividjaju mu se duhovi, itd....

Sa druge strane (ogledala) imamo Anu Never, koja bi najgrdju plavusu iz viceva bacila u zavist. Devojka je smotana, ne toliko bistra, ali, eto, nije sve tako crno (vraticu se i na crno), ona je lepa.
E, ali, koliko god ona bila smotana "s ove strane", koliko svima hoda po zivcima unistavajuci sve oko sebe, toliko "s one strane" ona briljira:

Dakle, "s ove strane" je za Gaja zivot bez alkohola, "s one strane" je kada se napije.
Za Anu, kao sto rekoh, "s ove strane" je obican zivot, "s one strane" je kada glumi.

Oboje su ispunjeni kada su "s one strane".


Jos jedna scena koja mi sluzi kao indikator - Gaj ima strah od "dame u belom", dok Ana ima strah od coveka u crnom. Pritom, on je musko, plasi se zene, ona je zena, plasi se muskarca.
Kao prava slika u ogledalu, desno je levo, levo je desno (:




htedoh da za sada ostanem na ovome, al ajde, kada rekoh "s one strane", samo da naglasim da je ovde momenat nejasne granice izmedju racionalnog i iracionalnog znatno vise naznacen u odnosu na prethodnu epizodu. Imamo dve scene u kojima se stvarnost spaja sa uzasima, pa koji opet postaju stvarnost. vrhunac citavog plesa izmedju racionalnog i iracionalnog imamo i u "razjasnjenju" cele Gajeve misterije - kod psihijatra.
Mi kao citaoci dobijamo dva objasnjenja, i slobodni smo da sami izaberemo koje nam se vise svidja. Ko zeli, mozda moze da nadje i trece, koje lezi negde na mostu izmedju dva navedena.

Dakle, imamo cistu psihologiju, podsvesno mesanje motiva, zavisnost od alkohola, pogresna terapija....a onda imamo i motiv cudovista, koje trazi svoj put napolje, ili pak Gaj koji trazi to cudoviste, objasnili ste gore sve to bas lepo.

hehe, eto, mozda sam se ja sa ovim pijanstvom uhvatio bas za racionalno, kao pravi inzenjer i prirodnjak (:

da se nadjemo negde na mostu? (:



PS
ipak bih ostavio da prenoci onaj zametak ideje "da je Gaj zapravo Dilan", probao bih da napisem par redova o Gaju kao Dilanovom antipodu

[kikec]

na tragu sam lordovog razmišljanja... pa je interesantno kako magic par postova gore piše kako "ovaj strip nema nikakve veze sa samim stripom DD. Dilan skoro da ne postoji"... ali opet, toliko se toga "dylanodogovskog" manifestira u samoj ličnosti guya rogersa. akoholizam, borba sa unutarnjim demonom, pa čak i te njihove profesije koje svaka na svoj način izazivaju podsmjeh (guy glumac u trećerazrednim horror filmovima, dylan istraživač natprirodnog). obojica neizvjesne budućnosti, i na rubu egzistencije.
razlike bi bile samo u tome što dok dylan još uvijek hoda po rubu, guy sasvim pada u provaliju... guy je možebitna dylanova budućnost, jedna moguća verzija ishoda, guy je poražen, guy je ono što dylan mora prevladati... što on, doduše, pomalo i prevladava... ali put do individuacije je i za njega još uvijek dug.

guy rogers ćući u svima nama... he, he

[Lord Vader89]

mala digresija

jel to sklavi ponovo izrazava nostalgicna osecanja prema filmu?
seta za starom velicinom, a nezadovoljstvo zbog srozavanja novog?
(kao sto je bilo u #1, gde sam isti motiv video u Grucovoj "niko ne zna ko sam")

pogledajmo:

Dakle, jasno poredjenje - nikakav drevni zamak, vec obican soliter.
Kukanje za starim, pravim velicinama, i negodovanje zbog toga sto su iste te velicine zamenjene supljim prividima.

Nekoliko strana kasnije mozemo i da vidimo isti taj zamak o kome Gaj govori, i primecujemo da je gradjevina usamljena, na vrhu brda, ukrasena kulom koja prkosno stoji iznad svega....zamak izgradjen kao veliki, zarad same velicine, oko zamka nema nista, on gospodari.
A nasuprot zamka, imamo pomenuti soliter, koji je izgradjen da bude visok samo da bi sto vise ljudi moglo da stane u njega. Nikakve ideje o moci, lepoti....nisu prisutne.

Podseca na poredjenje klasicnog i savremenog Holivuda, recimo.


Mozda je nesto drugo u pitanju, ovo me je prvo strefilo, jer sam se setio one pomenute Grucove opaske, pritom je Gaj glumac, a Sklavi je filmofil, itditd.... (:

[Morrison]

Uprkos Dilanovom monologu koji nam sve razjasnjava pred kraj, meni se dopada da epizodu posmatram malko drugacije.
Scena u kojoj Gaj prvi put vidi Anu, i govori da je to 'duh', a Dilan mu kaze sledece: 'Video si je valjda u novinama, casopisima...valjda si je zapazio a da nisi bio ni svestan'. To je to, zasto da ne? Logicno resenje je cesto i najispravnije ma koliko banalno bilo. Naravno, svi ocekujemo 'natprirodno' u DDu, pa ovakve glasove razuma brzo odbacimo.
Gaj, kome se Ana urezala u podsvest i postala predmet ceznje (kao vizija je nedostupna, prolazi kroz zid), prikazuje mu se kao utvara. Sve ovo je pojacano njegovim problemima sa alkoholom/pokusajima apstinencije, pritiscima na setu (licna ambicija o uspehu filma, stres iz straha od neuspeha), i konacno - hipnozom kojoj je podvrgnut. On tako postaje laka zrtva ludila, kome su mu vrata sirom otvorili navedeni problemi. Tek na kraju imamo natprirodno - oslobadjanje njegovog duha: "Da...sada je slobodan".

Sta mislite zapravo o samoj Ani?
Za razliku od velikih ljubavi Morgane, Bri, Marine ili Lili, ona je stalno tu i stalno mu je dostupna...mozda je to i problem, jer za Dilana 'sve prave su ljubavi tuzne' tragicno propale i oplakane.
Da li je Anina trapavost kompatibilna sa Dilanovim karakterom? Ona prosto trazi zastitu, podatna je i ljupka...prosto covek pozeli da je zagrli cvrsto kako bi je sprecio da napravi neku novu glupost.
Da li je to prepreka za njega da ostvari trajniji odnos sa zenom? Mislim, to sto je zapravo available? Da li bi i sa Bri, Marinom ili Lili veza vremenom postala nalik na ovu sa Anom?
Ne zaboravimo da se Ana i Opal pojavljuju u 77ici, prva kao najveca ziva ljubav, a druga kao jedina moguca -onostrana- jedina koja bi mu u Zoni sumraka preostala, makar i neostvarljiva...

[Lord Vader89]

evo jos jedan koji je za racionalno, sad vec imamo raskol

[PingvinPatuljak]

Dakle, jasno poredjenje - nikakav drevni zamak, vec obican soliter.
Kukanje za starim, pravim velicinama, i negodovanje zbog toga sto su iste te velicine zamenjene supljim prividima.

mislim da je škotski dvorac spomenut poradi duha; da duh stanuje u dvorcu, to je već ušlo u urbanu mitologiju. Guy vuče usporedbu dvorac-soliter na toj liniji.

no, da voli klasični film, ta teza pije vodu.
recimo, mene i lik Anne Never podsjeća na klasičnu holivudsku komediju. ovog trenutka nisam sasvim siguran jesam li i gdje vidio lik nespretne simpatične lutkice. ali imam dojam da sam vidio. ostavljam to otvoreno, pa ću se kasnije vratiti...

[PingvinPatuljak]

Sta mislite zapravo o samoj Ani?
Za razliku od velikih ljubavi Morgane, Bri, Marine ili Lili, ona je stalno tu i stalno mu je dostupna...mozda je to i problem, jer za Dilana 'sve prave su ljubavi tuzne' tragicno propale i oplakane.
Da li je Anina trapavost kompatibilna sa Dilanovim karakterom? Ona prosto trazi zastitu, podatna je i ljupka...prosto covek pozeli da je zagrli cvrsto kako bi je sprecio da napravi neku novu glupost.
Da li je to prepreka za njega da ostvari trajniji odnos sa zenom?

mislim da Dylan i Anna ne pašu. to je ono "drugačije" što kaže magic. Anna nije domina, ni figura zrele žene, niti ima inicijativu. ona je samo slatkasta i gotovo curica, dok je Dylan u bitnoj sklavijevskoj izvedbi edipovac i infantilac koji traži majku; otuda su njegove ljubavi karakterne žene, zrele, domine.
međutim, ovdje imamo situaciju gdje Dylan poduzima i vodi igru; mislim da tu ima dva razloga: 1.već prije spomenuta paralela sa Guyom - Guy je izbačen kao predgenitalni, kao impotentan, kao verzija Dylana zapravo; tako Dylan može ovaj put nositi mušku ulogu 2.paralela sa klasičnim holivudskim filmom - pogledajmo prizor Dylana i Anne u njenoj kući; replike (str. 54) kao da su iz neke klasične komedije, a Dylan je Cary Grant.

[PingvinPatuljak]

imamo jedan moment koji će biti nekoliko puta prisutan u serijalu: napetost sa horrorom kao filmom. doduše, ovdje je to još u nekoj neodređenoj fazi, pomalo ambivalentan odnos. kasnije će hororisti preći u isključivu negativu.
također, ovdje je negativac glumac, kanije će to preći na redatelja. Guy je taj koji ima pokvarenu maštu, koji je pogonjen demonima; redatelj je pak pokazan neutralno: nema ni neke simpatije, ali ni antipatije za njega.