Koji strip trenutno čitate ?

Started by *Old School*, October 25, 2010, 01:06:04 AM

Previous topic - Next topic

Anto

Quote from: Dzek Denijels on January 08, 2021, 10:12:17 PM



p.s.Reče Marko da će biti i drugi ciklus.
Radujem se tome...

pa vidiš i sam da nije završen;a i na bedeteci stoji "Série en cours "
Dajte Ralph Azhama u Perle!
Može i u Stripoteku.

Soldier of fortune

@ Dzek Denijels
U razmatranje može ući još Komikovih izdanja: 5.000 km/s, Svet duhova, Ispod pokrivača, Eseks, Nao Braun,...

Aleks

Essential Amazing Spider-Man, Vol. 6




Imao sam povoljnije mišljenje o Gerry Conway-evom pisanju Spajdermena, kad sam čitao neke vezane ili nevezane (nasumično odabrane) epizode serijala u Eks almanahu. Pretpostavljavao sam da se neki elementi zapleta zadovoljavajuće objašnjavaju u izostavljenim epizodama. Čitajući hronološki epizode Amazing Spider-Man izdanja #114 do 137 u ovom trejdu, vidim da ostaju neke rupe u scenariju, a da su često detalji priče neubedljivi i glupavi (ogrlica sa kamenom sa Meseca izaziva transformaciju u vukodlaka, Piterova ujna nasleđuje ostrvo sa nuklearnom centralom [!] - od koga [?] itd.). Čak ni Stan Lee nije bio tako proizvoljan i površan, ali priče Gerry Conwaya jesu zabavne i dinamične, a napredak je ostvaren vezan za (melo)dramski deo stripa, dijaloge i sl.  iako je Conway bio previše mlad da bi ubedljivije tretirao smrt Gwen Stacy, koja se najčešće pominje kao značajan dramaturški korak.

Crtači John Romita Sr. i Gil Kane su majstori, svaki na svoj način, a dolazak Ross Andru-a je osveženje, jer će ovaj crtač verodostojnije uključiti sam New-York u serijal o Spajdermenu, a najbolje njegove kolaboracije sa Conway-om su u sledećem Essential-u.

Pored redovnih, tu su i prosečni, ali zabavni specijalni brojevi (Sa Morbijusom, Drakulom i Šang Čijem), a najslabije epizode su ASM 116-118, nesrećno prerađene od ranije objavljenog specijalca.

***(1/2)

Dzek Denijels

@ Ljuba XO
@ Anto
@ Soldier of fortune

Drugari, hvala na savetima.
Nešto od izdanja već imam, nešto će da se nabavi...

Dzek Denijels

Điro Taniguči - Čuvari Luvra

Điro Taniguči mi je jedan od omiljenih autora.
Vrh bogova, Spomenar mog oca, Daleko susedstvo su izuzetni stripovi.
Zbog svega toga nabavio sam i Čuvare Luvra, iako mi je iz samog preview-a bilo jasno da je ovo tema sa kojom se nisam sretao, a koja me iskreno nešto posebno i ne interesuje.

Izdanje je inače kvalitetno, a format sa kojim se prvi put susrećem kada su mange u pitanje je zanimljivo rešenje.
Šta reći za boju?
Navikao sam na Tanigučijev tuš, tako da mi je ovo bilo baš neobično.
Svideo mi se način na koja su predstavljena umetnička dela, i tu se vidi kakav je majstor sam autor. Ali ipak meni puno više odgovaraju njegovi c/b stripoovi.

Što se samog sadržaja i scenarija tiče, opet bih upotrebio izraz neobično.
Po meni ovo je Đirov omaž likovnoj umetnosti i njegovim omiljenim slikarima prikazan kroz petodnevni boravak u Parizu i posetu Luvru.
Uz dosta apstrakcije koja je njemu svojstvena dočarava nam svu grandioznost Luvra i pojedinih umetnika.
Ono što se meni posebno svidelo je deo u kome opisuje spasavanje umetničkog blaga tokom II svetskog rata, kao i poslednji deo u kome se autor susreće sa duhom svoje preminule supruge.

Još jednom, ovo je vrlo neobičan strip.
Obavezna literatura za sve zaljubljenike u mangu i Đirov rad.
Za ostale, pa recimo da o ukusima ne treba raspravljati...

borg

#15200
Quote from: Dzek Denijels on January 08, 2021, 11:45:10 PM
Điro Taniguči - Čuvari Luvra

kao i poslednji deo u kome se autor susreće sa duhom svoje preminule supruge.



Pa ceo strip, slike, skulpture, agonija je u funkciji ovog tvog dela rečenice. Nije slučajno Jiro odabrao statuu ponovo sastavljenu iz milion delova da bude vodič čoveku kome je srce slomljeno u milion delova.  Trebalo je prikazati vrednost muzeja kroz slike, posebnost svake slike, borbu za očuvanje svake slike, njen značaj za muzej da bi čovek iz svog bola, agonije izašao kao pobednik, shvativši da je svaka uspomena, svako sećanje ustvari dragocena slika muzeja koji on predstavlja.  I da se treba pomiriti sa bolom (ženom), i pustiti njen duh. A sačuvati i uživati u svim tim zajedničkim trenutcima koji... Da li je pomišljao na samoubistvo, ili samo da sebi odseče uho, zašto su se gradacijski smenjivale neke slike ili autori... Koja je simbolika kroz šetnju muzejom sa njegovom tragičnošću...

Ovo je u stvari priča o tragičnoj ljubavi sve vreme.
Jiro je majstor.


(Davno čitao, možda me negde sećanje vara)
Resistance is futile.

Aleks

Showcase Presents: DC Comics Presents - Superman Team-Ups Vol. 2



DC Comics Presents Superman Team-Ups #27-50 i Annual #1 nalaze se u ovoj knjizi (period 1980 - '82.). U ovoj ediciji Supermen je u svakoj epizodi uparen sa (bar) još jednim junakom, od raznovrsnih DC-jevih super-heroja, preko Shazam! porodice, Džokera, He-Mana, do sebe samog (sa Zemlje 2 ili kao Klarka Kenta...).

Treba reći da su ovo stripovi za decu i to ne čak ni za tinejdžere, nego baš za decu do 12 godina (i za njih su OK). Za razliku od sličnog izdanja gde je Betmen bio noseći junak u duetskim avanturama - Batman: The Brave & the Bold, koje je, kad ga je pisao Bob Haney, bilo otkačeno i urnebesno zabavno, pa su sem dece u njemu mogli (i sada mogu) da uživaju stariji čitaoci, ovde to nije slučaj, jer su scenarijski dometi u proseku skromni, mada ima i pristojnije napisanih priča - npr. poslednje dve u knjizi (Godišnjak i #50), epizode koje je pisao Jim Starlin i druge.

Crtači takođe variraju, od boljih (Garcia Lopez, Rich Buckler, Starlin...), preko prepoznatljivih (C. Swan) do podnošljivih (Irv Novick).

**1/2

broj1

Samo mi jos jednom spocitavaj 'citanje' Il grande Bleka...  kuku na sta ti tek trosis vreme :)

(naravno kapiram sto to radis i postujem fanaticnost :))

boss52

From the rockin' of a cradle to the rollin' of the hearse
The goin' up was worth the comin' down

chile

Quote from: boss52 on January 09, 2021, 09:34:17 AM
Anto gospodin.
Ovo mi je ocekivano.
Veci mi je sok sto je epskom djubretu Alix serator dao 3.5/5.
"nećeš nekažnjeno srati po meni i mojim prevoditeljima"

Dzek Denijels




Jedan od onih stripova sa kojima nisam načisto da li ih zadržati u kolekciji ili ne.
Ja sam neko ko zaista voli NOIR tematiku u stripovima i filmovima. Zbog toga sam imao zaista velika očekivanja od ovog stripa.

Na početku čitanja mi se crtež nije svideo. Ja sam neko ko voli realističan prikaz likova i okoline, punoću boja, ispunjenost svake sličice. Ali već nakon 20-ak strana ova kombinacija crno-sivo-belog me je uzela pod svoje. Ono što je na mene ostavilo utisak su odlično urađene akcione scene, pucnjava, krv koja leti na sve strane. Poseban utisak je ostavio prikaz kiše i mračnog vremena, koji daje neki poseban šmek svemu. I to sve sa samo 3 boje...

Što se samog scenarija tiče tu ima svega: Odlično prikazan šmek gangesterskog načina života, kodeks časti kojeg se pridržavaju, a onda izdaja pa obračuni. Sve to začinjeno odličnim dijalozima, sa neizbežno ubačenom gangsterskom filozofijom: "Kaže se da čoveka ne ceniš po onome što jede i onom što kenja. Ceniš ga po načinu na koji ubija."
Priča o časti i važnosti porodice, o ocu koji odlučuje da osveti sina po cenu svega, o pokajanju...
E sad to pokajanje, oproštaj ubici sina, gubitak hrabrosti i odlazak u Ameriku je nešto što mi nikako ne ide sa ovom pričom. Taj nagli zaokret koji je Igort napravio sigurno je i imao zadatak da čitaoce izbaci iz ravnoteže, iznenadi obrtom u priči, ali meni se nije svideo. Posebno deo kada shvata ko mu je izdao sina...Kao da se na kraju sve svodi na priču o "karmi" koja nemilosrdno plaća svoje dugove.
Ali opet kažem, to je nešto što mi ne ide sa ovim stripom. Bar sa njegove prve 4 petine.

I kao što rekoh na početku, jedan od stripova sa kojima nisam načisto da li su za kolekciju ili ne.
U svakom slučaju odluka će sačekati još jedno čitanje...

p.s. Inače imam Komikovo izdanje stripa.

Aleks

#15206
Betmen - Saga o sovama (ČK)

Snajder & Kapulo



QuoteBETMEN: DVOR SOVA  (The Court of Owls) (DW)

SCOTT SNYDER & GREG CAPULLO

"Gotam je Betmenov grad. Ali nešto se vratilo u njega, nešto što je ugrađeno u same temelje mračnih zgrada, nešto što je iz tame gospodarilo Gotamom – i želi da to ponovo čini."

Konačno se jedan naš izdavač (Darkwood) odlučio da objavi nešto od redovnih Betmen serijala u trejdu (zapravo i nije prvi put, tu je Hush, ali i Batman: Year One; mada su oni baš stekli status planirano-odvojenih celina), i izbor je pao na The New 52 Betmena, "od prvog broja". Ne gledam baš blagonaklono na već drugi New 52 odabir (prvi je JL), ali ovde bar imamo preporuku kroz činjenicu da početni deo serijala od Snydeara i Capulla, poznat kao The Court of Owls Saga, slovi kao dobar strip među ljubiteljima jednog od najpoznatijih strip junaka. A i u serijalu nema bitnijih promena u Betmenovom liku i okruženju, u odnosu na ranije poznate inkarnacije.

Prvi trejd donosi prvih 7 epizoda (od 11 koje saga obuhvata, mada bi u drugom trejdu bio obuvaćen i Betmen godišnjak br.1) i mogu reći da uglavnom nije izneverio očekivanja. Priča se zahuktava od prve epizode, postaje sve zanimljivija, misterija se produbljuje, dešavanja postaju dramatičnija. Snajder dobro vodi radnju, likovi i dijalozi su OK.

U tome mu pomaže (ili je baš on glavni? - podsećanje na priču iz drugog forumskog topika o scenaristima i crtačima) Greg Kapulo, na olovci, od ranije poznat po radu na serijalu Spawn i dr. Njegov zanat i iskustvo su evidentni, table su dobro promišljene, a vrhunac u ovom trejdu mu je šesta epizoda. Kolor je sofisticiran i nenametljiv, za razliku od mnogih Marvelovih šljaštećih "digitala", skoro kao kod tipičnog francuskog stripa.

Tu dolazim i do nedostat(a)ka, za koje nisam primetio da ih neko pominje, idu na dušu Snajdera, koji svesno i nepotrebno upada u neke greške, jer po njegovoj proceni to verovatno nisu. Betmena "ubijaju" na različite načine (probadaju ga, davi se...) ili se "samoubija" (eksplozijom) i pri ovim, ipak samo pokušajima, ne samo da nije stradao, iako mu je scenarista baš priredio scene od kojih se ne pretiče, nego nije bio ni ozbiljnije ili uopšte fizički povređen (sem nešto psihološke torture). Ovakvi zahvati, ma kako dramatični, su lako mogli da se izbegnu i logičnije postave. Valjda će drugi deo biti ubedljiviji po ovom pitanju?

***1/2

Po čitanju ostatka Sage o sovama (još 4 epizode vezane za glavnu priču, Betmen godišnjak 1 - kao dopuna i Batman #12 - kao prilepak) uz obnavljanje početnog gradiva, moje mišljenje o Sagi je nepromenjeno. U celini prilično dobar deo serijala, mada preterani hvalospevi mogu da začude, jer je u istoriji stripova o Betmenu bilo mnoštvo vrednih epizoda i story arc-ova, ali kako je ovaj deo Snajderovog "trka" bio početni na New 52 verziji, verovatno je i premašio očekivanja.

I dalje isti nedostaci (ne baš ubedljiva izvlačenja iz kritičnih situacija) uz jedan novi (ali koji ne narušava početnu & konačnu ocenu) - Snajderov finale priče je pomalo banalan i nedostojan uvoda i razrade, sa predugim epilogom, ali ne kvari bitno celinu. Zanatska veština autora u realizaciji solidne ideje, uz pogođenu atmosferu (za koju je većim delom zaslužan crtač Kapulo) ostaju ono što je vredno.

***1/2

Anto



Rekioni&Akardi:Čanbara #1 (Čarobna knjiga)
Rekion,Akardi,Kontu,Venturi:Čanbara #2 (Čarobna knjiga)

Rekioni i Akardi su u okviru edicije Priče napravili dve samurajske epizode,a kako su one više nego sjajno prihvaćene,pokrenuli su mini serijal Čanbara,koji će imati 7 sveski (što može verovatno i da se promeni).

Čanbara se izdaje (kako sam skapirao) u više obika (knjižarski,kiosk,A4),a čakejci su uzeli knjižarski sa B5 formatom,HC izvedbom i kolornim početnim epizodama (ovim objavljenim u Pričama).

U prvoj knjizi dakle imamo Iskupljenje samuraja i Cvetove pokolja;prvu sam čitao svojevremeno,i nisam baš bio najzadovoljniji,što je možda posledica velikih očekivanja,jer mi je žanr samurajštine jako,jako drag.Ovog puta,stvari su sele na svoje mesto.

Elem,u obe priče glavni lik,iako se to ne naslućuje na prvu, je slepi ostareli Iči,bivši samuraj i vrlo jeben lik;lik kome su pravda i čast svetinja i pokretačka snaga.U Iskupljenju samuraja,Tecuo Kogava je mladi samuraj čiji je učitelj izabrao sramotu umesto časnog harakirija,pa on mora da ga privede,ili umre pokušavajući.Ali ono za šta je njegov mentor optužen nije baš tako kako izgleda 4.5/5
U Cvetovima pokolja,u centru priče je Džun Nagajama,čiji se otac ubio iz protesta zbog korupcije (a i majka je potom umrla),a taj čin je bio propraćen smehom prisutne vlastele;mlada devojka će poći putem osvete,uz pomoć Ičija 4/5

U drugoj knjizi,kreće serijal - u njemu Iči pokušava da doaka Rjuu Murasakiju,poznatom i kao Belom đavolu,izuzetno opasnom i veštom roninu koji ubija bez određenog cilja,radi umetnosti ubijanja,a oko sebe okuplja ogromnu bandu najgorih zlikovaca,koja će širom zemlje sejati smrt i najgore nasije.
Prva sveska,koju potpisuju Rekioni i Akardi govori o okupljanju ekipe koja će se suprostaviti Murasakiju,a u njoj će biti stari znanci Tecuo i Džun,plus Daisuke Nagata aka Gromovita zver,izuzetno snažan ratnik i ljubitelj hrane,žena i nasilja.Svojevrsno otvaranje serijala 4/5
U drugoj se naši junaci sukobljavaju sa jednim od bosova Belog đavola (ovo mu dođe kao prvi level neke igrice),lepom i zlom Akemi,koja koristi sukob dva feudalca kako bi mogla da sa bandom ubija i stiče moć.Ovde imamo nove autore,izvesnu Gabrijelu Kontu i starog poznanika Venturija.Kontu je dostojno zamenila Rekionija,mada se svakako oseća mali pad u priči,a Venturi,koga baš i ne ljubim mnogo,odradio je sjajan posao,u odnosu na radove sa kojim sam se ranije sretao  3.5/5

Zanimljivo je da serijal nema etiketu Audace,sa obzirom da ekspicitnost scena - mislim da ovoliko prosutih utroba,odrubjenih glava i golih sisa nisam video ni jednom drugom Boneliju.

druga zanimljivost je da me je u Iskupljenju samuraja cela ta atmosfera više puta podsetila na žanr vesterna,da bi se baš toga dodirnuo i Rekioni u tekstu Mačevi se nikad ne umaraju u drugoj knjizi.

U svakom slučaju,preporuka za ovaj serijal s' moje strane.
Dajte Ralph Azhama u Perle!
Može i u Stripoteku.

Anto

#15208


Trondheim,Sfar&Boulet:Tvrđa #5 - Malo čudno vjenčanje (Fibra)
Trondheim,Sfar&Boulet:Tvrđa #6 - Slavni povratak (Fibra)

Ova dva albuma zajedno sa prethodna dva čine malo kompleksniju priču (od ostalih albuma koje sam za sada čitao),a ja nažalost se ne podsetih pređenog gradiva (što će biti urađeno kada se objave preostala dva broja edicije Zenit).
Samim tim,malo sam se pogubio u praćenju radnje Malog čudnog venčanja,koje mi predstavlja blagi pad;barem na prvu loptu.
U zamku su pripreme za venčanje Izide i čuvara,što Herbert pokušava da spreči;paralelno pratimo i događaje koji će dovesti do promene vlasništva Tvrđe 4.5/5
U Slavnom povratku,družina se upućuje u Vaucanson,grad u kome je Herbertov matori glavni baja,a on izgnan bez mogućnosti da se vrati,a da ne izgubi glavu.Ali došlo je vreme da se naš patak vrati na vlast,samo mu još ostaje da izvede državni udar beton 5/5

*vidim da je pojedincima Bouletov crtež malo zasmetao,ali ja sa tim nisam imao problema - od prvog kadra mi je odličan,a u Povratku i još bolji.
**spomenuh,uveren sam da će mi i ove dve epizode (mada je Slavni povratak već tu negde ,na nivou prethodnih) biti jednako dobre kao ostale kad ih sve ponovo isčitam na gomili.Doduše,i kod trećeg albuma,Barbarske princeze,videh da sam imao slične zamerke.
***jebote,mogao bih da čitam ove Tvrđe dan i noć
****tiraž je 350 primeraka;odlično,i neka je smanjen
*****kad će nove Tvrđe??
Dajte Ralph Azhama u Perle!
Može i u Stripoteku.

Aleks

#15209
Legionar

Dino Batalja (autor)

Izdavač: Darkwood



Kao i u slučaju albuma Čovek iz Nove Engleske i ovaj strip Dina Batalje svoju kompletnost, za mene, ostvaruje tek sa veoma informativnim predgovorom na temu Legije stranaca, koja je i tema stripa Legionar. Batalja, kao što je nekima poznato, nije neki scenarista. Njegove priče su jednostavne, ali ponekad je jednostavnost, na njegov način, sasvim dovoljno efektna.

Legionar je kraća priča, nema vremena da se bavi detaljnije likovima ili da ima podzaplet, poput poznatog klasičnog filma sa Garijem Kuperom -  Beau Geste iz 1939-e (na koji asocira), ali će ljubiteljima ove tematike biti zanimljiv. Crtački stil Batalje ne sadrži brojne realistične scenografske detalje, na kojima se insistira danas u Boneliju npr. ali je bolji od mnogih, ne samo zbog slobode u kompoziciji (za razliku od pomenutog italijanskog izdavača, čiji su autori zarobljeni u "rešetki" od 6 jednakih kvadrata), već zbog svoje osobene estetike i prikazanog majstorstva, koji ga izdvajaju od drugih, već na prvi pogled.

***