Koji strip trenutno čitate ?

[Paka01]

X-O MANOWAR: Enter Ninjak



Priča: Robert Vendetti - 7/10
Crtež: Lee Garbett - 7/10
OCJENA: 70%


Radnja drugog trejda Valiantovog revivala se nastavlja direktno tamo gdje smo stali s prvim (osvrt) i može ga se gledati kao drugo poglavlje iste priče. Dok je prvi trejd uspostavio pozornicu na kojoj će se odvijati budući događaji i predstavio nam par glavnih igrača, u drugom trejdu dolazi do pomaka u radnji i prvih pravih konflikta.

Aric je ovdje još uvijek čovjek van vremena i iako se lagano miri s činjenicom da su svi do kojih mu je stalo mrtvi već stoljećima, idalje ne prihvaća vrijeme u kojem se sada nalazi. Nepovjerenje prema ljudima današnjice je dodatno pojačano otkrićem da su se alieni koji su ga oteli (rasa zvana Vine) infiltrirali u ljudsku civilizaciju i godinama je potkopavaju za nadolazeću invaziju. No, stvari se mijenjaju kada u igru uđu novi likovi; jedan pripadnik Vinea koji odluči promijeniti stranu zbog svoje privrženosti Zemlji, dok je drugi novi lik, Ninjak, u početku plaćeni ubojica kojeg su Vine unajmili da ubije Arica samo da bi kasnije, suočen s pravim namjerama Vinea, postao Aricov saveznik. Vendettijeva glavna odlika je što ne pokušava od serijala napraviti nešto više no što on u stvari i je. X-O Manowar je još uvijek skroz zanimljiv akcijski SF sa zanimljivom temom i pitkom razradom radnje. Također, pravo je osvježenje vidjeti ovakvu vrstu stripova u kojoj se radnja ne događa na američkom tlu. Većinom smo smješteni u Europi i Južnoj Americi što je dobrodošla promjena (makar sumnjam da će dugo trajati). Međutim ako bi morao baš iznijeti neku zamjerku, rekao bi da je Aric u X-O oklopu previše neranjiv. Rano je u serijalu oklop predstavljen skoro kao ultimativno i neuništivo oružje tako da s razvojem događaja zapravo i nisam imao osjećaj kao da bi se moglo dogoditi nešto neočekivano ili da bi Aric mogao nastradati.

Drugi trejd nam donosi i novog crtača. Cary Nord je otišao, a na njegovo mjesto je došao Lee Garbett čiji mi čisti stil ipak bolje leži nego Nordov, dijelom zbog toga što mu ovakva vrsta tuširanja bolje leži. Nije to crtež koji baš oduzima dah, no za ovakvu priču sasvim pristojno odgovara. U svakom slučaju, X-O Manowar me još uvijek drži dobro zainteresiranog i uskoro se bacam na sljedeće epizode.

[Paka01]

TEX WILLER - Dugo Putovanje / Šerif u Nevolji

Baš dugo nisam čitao ništa Texa, a primjetih na polici da imam ova dva broja koja mi tko zna od kada stoje nepročitana... I ajde, kontam da bi mogao prolistati. Na kraju je ispala skroz korektna i pitka priča sa već milijun puta prežvakanom temom osvete, krađe stoke, itd... Ali nema veze, svejedno mi je baš lijepo legla. Super mi je što je Tex ovdje sam, bez ostatka ekipe i osim njega su sve ostalo novi likovi. Radnja je na momente rupasta, pogotovo pred kraj, no nije mi puno smetalo, dok je Letterijev crtež čisto prosječan, ili ga volite ili ne. Meni je Letteri neloš inače, ima taj neki old-school pristup.

[koze123]

The Life of Captain Marvel (Marvel)



Ovo je sasvim dobra tačka za početak čitanja Kapetanke, svojevrsni origin koji se razlikuje od onog osnovnog, menjajući samo neke aspekte i to na sasvim prirodan i zabavan način. Pre svega da kažem da je crtež ovde odličan, uživao sam gledajući strane posebno zbog kolora, i kombinacije različitih stilova crtanja u različitim epohama Kapetankinog života. Naime, priča prati Kerol u sred borbe kako dobija anksiozne napade i počinje da se priseća svog detinjstva i disfunkcionalnog odnosa sa ocem. Emocije kreću da bujaju i ona shvata da je njen problem psihološke prirode, te odlučuje da se vrati u rodni grad kod majke i brata i provede malo vremena sa njima. Jedna stvar vodi drugoj i naša priča se pokreće, Kapetanka otkriva razne tajne o porodici i pokušava da izađe na kraj sa sećanjem na nasilnog oca i poslušnu majku, dok se nova pretnja pojavljuje i kreće ka njoj.. Veoma dobra priča, koja je maltene konstantno oslonjena na porodicu i borbu sa unutrašnjim demonima, a spoljašnja pretnja predstavlja manji deo stripa, iako veoma, veoma bitan. Priča teče glatko, tu i tamo se scenaristkinja spetlja sa dijalozima i uplete, no ništa strašno i ništa što ubija doživljaj pri čitanju. Kraj je možda mogao biti malo bolji, i moj utisak je da se na kraju upalo malo u patetiku i preterivanje, te je ta poslednja sveska mogla biti malo bolje izvedena. Crtež kao što rekoh odličan, to menjanje stila je pun pogodak, a svetle i jarke boje daju stripu optimističan ton. Preporučujem svima, iako niste čitali Kapetanku do sada (kao ja) ovo je sasvim dobra tačka za početak, uz eventualno preletanje vikipedije (ko je Mar- Vell, ko su Krijevi...). Možda nabavim ovo i na papiru, makar zbog crteža.

[Anto]

TEX WILLER - Dugo Putovanje / Šerif u Nevolji

crtač,scenarista,izdanje?

[Paka01]

crtač,scenarista,izdanje?

Boselli/Letteri, Ludens 105/106

[Paka01]

HANK JOHNSON, AGENT OF HYDRA



Priča: David Mandel - 5/10
Crtež: Michael Walsh - 5/10
OCJENA: 50%


Trebao je ovo biti simpatičan one-shot koji bi na humorističan način prikazao svakodnevni život jednog običnog agenta Hydre. Prije čitanja sam očekivao nešto na šemu Superior Foes of Spider-Man (toliko dobar serijal da sve superherojske humoristične stripove sad uspoređujem njim!), no nije ovo ni blizu. Scenarist je David Mandel koji u stvari i nije pisac stripova, tako da i ne čudi što se baš i nije snašao. Naime, Mandel je između ostaloga najpoznatiji kao scenarist sedme, osme i devete sezone TV serije Seinfeld, formata koji mu očito bolje leži nego ovaj nesretni izlet u medij stripa.
Kažem, moglo je biti simpatično i duhovito, no humor jednostavno nije na razini. Gegovi se nižu jedan za drugim i moram priznati da nisu loši sami po sebi, već jednostavno djeluju istrošeno i staro. Radi se o pokušajima humora koji nakon što ga pročitate čini vam se da ste sve to čuli i vidjeli već tisuću puta prije. Jedino što donekle lijepo izgleda je prvih par stranica koje se pozivaju na Sterankov fenomenalni rad na serijalu "Nick Fury, Agent of S.H.I.E.L.D.". Sve ostalo je za zaborav... Autor čak ni ne pokušava biti originalan i s obzirom da ovo nikada nije bilo u planu da postane ongoing serijal, pitam koja je uopće bila poanta objavljivanja. Nakon čitanja mi se po glavi jedino vrzma ideja da je Mandel prijatelj s nekim u Marvelu i ovaj strip je objavljen preko veze, čisto iz usluge. Čak i crtež Michaela Walsha djeluje lijeno i sterilno, bez ikakve živosti.

Humoristično djelo nije lako napisati i nerijetko autori upadaju u zamku ponavljanja već ostarjelih i nemaštovitih rješenja, tako da ni ne čudi što jedan ovakav polupokušaj nije uspio. Zbog ovakvih promašaja koji su ipak uspjeli doći u tisak mi stvarno bude žao što neki drugi, kvalitetniji serijali nisu dulje potrajali (Superior Foes, gledam u vas!).

[Anto]

Boselli/Letteri, Ludens 105/106

primljeno k znanju 

[Paka01]

SAVAGE WOLVERINE: Kill Island



Priča: Frank Cho - 6,5/10
Crtež: Frank Cho - 8,5/10
OCJENA: 75%


Cijeli ovaj osvrt bi se mogao svesti na rečenicu navedenu na naslovnoj strani trejda; "A gorgeous book to look at". Ako ste imalo upoznati sa radom Franka Choa (a pretpostavljam da jeste s obzirom da je na ovim prostorima izlazila njegova Životnjska Karma, ali i Osvetnici: Ultron Napada) znate da se radi o autoru prevenstveno poznatom po crtežima izazovnih ženskih likova. Kill Island nije nikakva iznimka s obzirom da uz Wolverina imamo jednako zastupljenu i Shannu the She-Devil, tip lika koji Cho jednostavno voli crtati.

Što se same priče tiče, u potpunosti je podređena crtežu. Woverine se budi u Savage Landu bez da uopće ima pojma kako je dospio tamo te se uz pomoć Shanne koja je već prije tu ostala zarobljena zajedno s nekoliko agenata S.H.I.E.L.D-a pokušava vratiti nazad kući. Kao što rekoh, Shanna preuzima vodeću ulogu zajedno s Woverineom i ovo je komotno mogao biti njen naslov, no Wolverineovo ime se ipak vjerojatno bolje prodaje. Kako radnja odmiče pojavljuje se još nekoliko likova (Amadeus Cho, The Hulk, a imamo o cameo pojavljivanje Man-Thinga) koji se isto tako bez ikakvog smisla nalaze u Savage Landu. Karakterizacija likova je praktički nepostojeća, u dijalozima nema nikakve dubine i cijeli strip je komotno mogao proći bez ijedne izgovorene rečenice s obzirom da se sve razumije iz crteža. Ukratko rečeno, Frank Cho se ne trudi uopće dati objašnjenje za stvari koje se događaju u priči. Ovaj strip mu jednostavno služi kao poligon za crtež i to je to. Meni iskreno i nije smetalo puno jer je strip skroz pitak i kao jednokratna zabava služi svrsi. Što se crteža tiče, stvarno je prelijep i mišljenja sam da je Cho vrlo dobar crtač. Čovjeku jednostavno leži crtanje džungli i tropskih elemenata te su mu neki kadrovi baš za zastati i uživati u njima. Nadodajmo tome još ugodan kolor koji ne guši crtež i vidi se zašto je Cho popularan autor.

Sve ono što krasi njegove najpoznatije radove Cho pokazuje i ovdje; izazovne polugole žene, puške i dinosaure. Kill Island je čisto okej strip koji prvenstveno služi kao vizualni bombon i tu etiketu nosi bez imalo srama. Choov angažman na naslovu nije išao dalje od prvih pet brojeva serijala (odnosno ove priče) te se sa šestim brojem mijenja autorski tim. Rekao bih da je ovaj strip upravo ono što se moglo i očekivati od njega.

[Anto]

Sera&Bačilijeri:Na izgubljenoj planeti (Čarobna knjiga)

Kad sam prvi put prelistao strip,te pročitao kratak sažetak na zadnjoj korici,bio sam veoma zainteresovan za njega - em me malo podsetio na omiljeni Aldebaran,em mi je Bačilijerijev crtež (koga sam tada prvi put imao prilike videti) bio sjajan.
Malo potom sam čuo od nekih drugara da je u pitanju još jedan boneloid,a sada sam se i sam mogao uveriti u to.
Šteta.Ima strip lepu ideju i odličan početni zamah,kao i neobičan crtež koji sjajno čuči celoj toj atmosferi.

Džim i Rouz su klinci koji žive u seoskoj zajednici sa krutim pravilima, na izolovanom ostrvu daleke planete na koju se nekad davno srušio kolonizatorski brod - i jednog dana spašavaju brodolomnika koji je došao preko vodenog zida za koji se smatra da je neprelazan.Taj isti brodolomnik će nagovestiti da nisu usamljeni na planeti.

Kako rekoh,dobar početak,vuče na Leov Aldebaran, živopisna fauna i tako to,ali vrlo brzo će se pokazati da je Sera napisao jednu ultra light pričicu.
I opet - šteta.

2/5



Minjako&Fodera:Tropski bluz (Phoenix Press)

Trodelna mini boneli serija,smeštena u džungle Nove Gvineje - čistokrvna avantura sjajno nacrtana i ozbiljno ispričana;barem u prve dve sveske.

Detektiv Rej Harvest je angažovan da pronađe mladog Majka Somerseta Trećeg koji je pre pola godine nestao plivajući sa olupine prema obali.Da li ga je proždrla ajkula,morski krokodil ili je završio u stomaku nekog od domorodačkih ljudoždera,niko nije moga da utvrdi,ali ni da ga nađe živog,pa je ovaj delikatan posao poveren  Reju.
Došavši na lice mesta on se predstavlja kao pisac i pokušava da prođe istim putem kojim je išao Majk.Angažuje sposobnog kapetana Štarka,koji je ujedno i zadnja osoba koja je bila sa nestalim,a u priču uleće i Majkova rođaka Mod.

U prve dve sveske Minjako je zaista uneo kvalitetan scenario,posebno u drugoj - nemam nijednu zamerku na priču.Pred kraj druge,od trenutka dolaska australijiskih tragača za zlatom u domorodačko selo,kreće mi poznata Minjakova trivijalnost. Treća epizoda mi nikako nije bila na visini prethodnice,te mi je pokvarila celokupni dojam.
Osim toga,vrlo brzo postaje očigledno na koji način će se razrešiti priča,i sve sam nešto očekivao da će me scenarista iznenaditi i doneti nešto neočekivano,ali prc,kraj je baš onakav kakav se da naslutiti.

Kad se sve sabere i oduzme,zadovoljan sam Tropskim bluzom,ali bilo je tu potencijala za (dosta) više.

3.5/5

[naker777]

Swamp Thing: Winter Special

paka me je zainteresovao svojom recenzijom da bacim pogled na ovog sneznog svompiku
buduci da van darkvudovog izdanja nisam citao doticnog

uglavnom: kratak strip, lep crtez, solidna prica, sa (ne)ocekivanim raspletom
ocekivanja svakako nisu bila velika jer je rec o kratkoj formi

malo je smorilo sto autor veoma cesto u gornjem levom uglu stavlja "later" kako bi objasnio protok vremena
sto je okej jednom ili dvaput, ali posle 12 puta vec sam prestao da brojim

[Anto]

Vaughan,Guerra&Marzan:Y,posljednji muškarac na svijetu,knjiga 1 (Fibra)

Odličan uvod u serijal.
Iako Von nije nešto posebno razradio svet nakon katastrofe,niti se potrudio da dočara atmosferu koja vlada u njemu,strip vozi za sve pare.
Sjajna zabava koja se obavezo prati dalje.

Za one koji nisu upućeni:

Pošast nepoznatog porijekla uništila je u ljeto 2002. godine svaki spermij, fetus i odraslog sisavca s kromosomom Y – osim jednog mladića i njegovog ljubimca. Taj je "rodocid" u trenutku istrijebio 48% svjetske populacije ili približno 2,9 milijardi muškaraca

Zbog nepoznatog razloga, mladić po imenu Yorick Brown, kao i njegov majmun Ampersand, su preživjeli. Preko noći je taj anonimac, star tek dvadeset i nešto godina, postao najvažnija osoba planeta i – svi se nadaju – ključ za tajnu pošasti što je pokosila muški rod. A za Yoricka se najvažnija osoba na svijetu nalazi 16.000 kilometara daleko – i on neće stati dok je ne pronađe. I dok putuju Zemljom nakon muškarca, čovjek i majmun će shvatiti koliko vrijede – kao nagrade i kao mete.

[Paka01]

Ja mislim da odgađam čitanje Y već dobrih 6-7 godina, ne znam ni sam zbog kojeg razloga A strašno me zanima serijal, plus mi je crtež dobar skroz.

[chile]

Ja mislim da odgađam čitanje Y već dobrih 6-7 godina, ne znam ni sam zbog kojeg razloga A strašno me zanima serijal, plus mi je crtež dobar skroz.

Nista nisi propustio, u pocetku je interesantan i dobar ali to je samo prvih 15ak brojeva ali posle je toliko glupo i lose napisan da zali boze vremena . Bas veliko razocarenje.

[Imrahil]

Ja mislim da odgađam čitanje Y već dobrih 6-7 godina

Odličan izbor, samo nastavi u tom pravcu.

[Mhejl]

Prvo da već poslovično zahvalim Paki na ovoj sasvim solidnoj preporuci. Kao drugo - ovo je strip koji je zaslužio malo detaljnije poređenje sa osnovnim postulatima i klasicima SF - te predstavlja jedan od ambicioznijih (ne nužno i kvalitetnijih) izleta stripa u naučnofantastične vode. Međutim, ono što ću prvo napomenuti jeste da u trejdu koji sam čitao imamo zapravo dvije priče Vorena Elisa - Ocean i Orbiter.

Ocean predstavlja jednu zabavnu i nepretencioznu spejs operu, koja na solidan način miješa više motiva klasičnih naučnofantastičnih dijela: osobe koje uživaju u lovljenju referenci će svakako uočiti više stvari od mene. Dovoljno je reći da imamo elemente Osmog putnika (amoralne svemirske korporacije, poludjeli brodski roboti/polu-kiborzi), zatim različitih Klarkovih dijela (momenat Prvog kontakta, evolutivni "skokovi" čovječanstva, svemirski lift, mikro crne rupe, itd.), koji međutim nisu sjedinjeni u naročito koherentnu cjelinu. Primjetno je da Elis ima dovoljno pripovjedačkog umijeća da njegova priča funkcioniše dok je čitate - zabavna je, dinamična, na momente duhovita - ali se počne raspadati pod težinom mnogobrojnih naguranih motiva, te relativno lakomislenog i površnog načina na koji su tretirani. Daleko bi mi zanimljive bilo da čitam priču o istinskom kontaktu sa misterioznim kriogenički očuvanim vanzemaljcima koji su u okeanu satelita Evrope - vanzemaljaca koji dijele 99,5% genetskog materijala sa ljudima! - ili da imamo dublji uvid u istoriju njihove civilizacije od par promrljanih replika histeričnog naučnika. Međutim, i pored ovog propuštenog potencijala ostaje nam umjereno zabavan akcijski SF.

Orbiter je već kvalitetnije dijelo i zaslužuje dublju raspravu. Prve slike koje nam strip predstavlja upućuju na regresiju i divljačnost svijeta: napušteno NASA-ino postrojenje, preplavljeno hordama sirotinje u njihovim straćarama, upućuje nas na neki teški poraz ljudskog duha, poraza koji je, kako saznajemo, obuhvatio obustavu svih letova ka zvijezdama u okviru ljudske posade. Misteriozno izgubljeni svemirski šatl koji se spušta na odavno napuštenu pistu, gazeći ljude, mrveći ih pod teretom svog trupa koji je vidio zvijezde, veliko Nepoznato, liči na najbrutalniji prodor modernosti u biološku kaljugu blata i tjelesnih tečnosti u koji je ljudska rasa zapala. Nažalost, Orbiter ne uspijeva da nastavi naraciju u ovako snažnom tonu, niti do kraja razvija naznake kosmičko-tjelesnog horora koje je vrlo efikasno davao u prvoj polovini priče: misteriozna "kožna" membrana oko trupa svemirskog broda, ludilo jedinog pilota koji se vratio, koji je u katatoniji koja se smjenjuje sa naletima bezrazložnog nasilja, a u trupu broda - paradoks, prkošenje zakonima fizike u obliku ogromne lopte mesa koja prkosi gravitaciji i samom prostiranju/brzini svjetlosti... nažalost, Voren Elis se više fokusira na naučne komponente ove situacije, opterećujući priču sa gomilom tehničkih termina, koji nisu prožeti istinskom emocijom, tačnije strahom i dvosmislenom nadom koji povratak svemirskog šatla predstavlja za stanovnike zemlja. Nema, kao u najboljim Klarkovim dijelima, kvalitativnog skoka svijesti na koji se logično nadovezuje drugačije naučno viđenje svemira, momenat otvaranja vrata skrivenog kosmosa pred još uvijek mladom ljudskom rasom. Međutim, Elis u zadnjih 10ak strana priče pokušava da evocira ovakve osjećaje kroz naglo i mehanicističko razriješenje, koje potire utisak kosmičkog horora iz prvog dijela priče i djeluje kao infantilno ispunjenje želje. Iako ne razumijem tehno-brbljanje fizičara, ono što mogu reći da su intervjui psihijatra sa poludjelim astronautom vrlo površno predstavljeni, te da je promjena njegovog stanja - više nego besmislena u svjetlu onoga što je vidio, da ne govorimo o imbecilnom postupku oslobađanja agresivnog pacijenta koji nijedan respektabilan psihijatar ne bi načinio.

Da sumiram, Orbiter je ambiciozan i nesumnjivo interesantan strip, koji se oslanja na silnu želju ljudskog roda da pomjera granice i prodre u nepoznato, ali je ne predočava na ubjedljiv i emocionalno snažan način.