Preporučite seriju...

[johny]

ne znam da li je pomenuto, ali gledao sam dve nove serije : ZeroZeroZero, dobra gangsterska serija rađena po knjizi Roberta Savijana. Izgleda da se obogatio pišući o kriminalcima.

Gangs of London, takođe dobra gangsterska serija, mnogo tučnjave i akcije što nije ni čudo kad je producirao Geret Evans.

[Riđobradi]

Future Man je nešto najbolje što se dogodilo na malim ekranima u protekle tri godine. Tek toliko. Nije za one sa slabim srcem, kao i konzervativce, puritance, desničare, crnce, necrnce, itd.

Better Call Saul je bio brutalno dobar. Bolji od Breaking Bad. On je za liste top tenova.


Od stvari koje sam gledao, druga polovina četvrte sezone Rikića i Mortimera me je tek zadovoljila, ali ono, ništa specijalno.

The Morning Show nije vrhunski, ali je prijatno ubijanje vremena, sa iznenađujućim, ambivalentnim pogledom na #MeToo pokret. Stiv Karel pokidao. S druge strane, Dženifer Aniston je smoricilin, a i preparirala se.

Poseban pomen za Devs, koga vredi pogledati. Ako ni zbog čega drugog, zbog stila i pretencioznosti autora, i zato što isti inklinira junakinjama sa malim sisićima.

[Mhejl]

Jako je nezahvalan zadatak napisati kratku i sažetu preporuku anime adaptacije jedne od najboljih mangi svih vremena, izuzetne po svom uticaju i simbolici, kada ste ograničeni vremenom i trudom koji ste u stanju da uložite. Ipak, pokušaću da u kratkim crtama objasnim zašto je Netflixov Devilman Crybaby - i protiv mojih inicijalno vrlo skeptičnih očekivanja - izuzetna adaptacija originalnog Devilmana Goa Nagaija i jedan od najboljih animea koji sam odgledao ove godine.

Originalni Devilman, manga koja je izlazila 1972, je briljatno i revolucionarno, na momente izraženo nihilističko a opet prožeto skoro-pa-hrišćanskim temama i alegorijama, djelo Goa Nagaija, koji je poznat i po nizu drugih klasika poput Violence Jacka ili Mazingera. Osnovna ideja Devilmana jeste da drevna i zaboravljena bića sa mogućnošću zaposjedanja drugih životnih oblika i preuzimanja njihovih osobina, poznati i pod nazivom "demoni", počinju da se bude u XX vijeku i zaposjedaju vođe ljudske rase, vodeći svijet u smjeru njihove potpune dominacije. Demoni su amoralna bića košmarnih oblika koja žive za zadovoljenje svojih osnovnih nagona - gladi, seksa, borbe i dominacije. Postepeno počinju da infiltriraju ljudsko društvo, zaposjedajući sve veći broj ključnih društvenih figura. Međutim, Akira Fudo je jedan od rijetkih ljudi koji se, intervencijom svog prijatelja Rija Asuke, spojio sa moćnim demonskim princom - Amonom - zadržavši svoju ljudsku svijest i moralnost uz ogromnu moć demonskog tijela, odlučivši da se bori protiv istinskih demona koji ugrožavaju ljudsku rasu... međutim, pitanje je da li Akira može da spase čovječanstvo ne od demona kao spoljašnje opasnosti, već od samih sebe, izjedenih paranojom, strahom, mržnjom, vjekovnom spremnošću na nasilje i uništenje svih drugačijih...

Orignalna manga čuvena je po snažnim scenama nasilja i društva koje postepeno tone u ludilo, te po skoro pa nihilističkom i žestokom kraju. Neću otkrivati više detalja jer je Devilman dijelo koje se treba doživjeti nezavisno od svih prethodnih saznanja i ubjeđenja. Ukoliko nekoga interesuje originalna manga, ovdje imate moj stari tekst o istoj koji sam napisao prije 8-9 godina (i stoga oprostite za sve pravopisne i stilske nepravilnosti): http://wordpress.svetstripa.org.rs/devilman-goa-nagaija/ Dovoljno je reći da Devilman vrlo ozbiljno i iskreno postavlja pitanje da li čovječanstvo, i na individualnom i na kolektivnom planu, ima snage da se suprotstavi svojim najgorim, animalnim nagonima, da li može da se izdigne iznad nagona za uništenjem i samorazaranjem koji leži u svima nama i čeka prave uslove da se probudi. U tom smislu, nikada nije bio aktuelniji nego u ovom vremenu političkih, ekonomskih i drugih previranja, kada se čini da stojimo na raskršću koje će sa distance biti ključna tačka kada smo krenuli ka boljem svijetu ili ka postepenoj degeneraciji svega (ali zar to svako vrijeme ne misli za sebe?)

Crybaby kao anime adaptacija sažima priču u 10 epizoda koje traju po oko 25 minuta, nudi izuzetan vizuelni stil, nimalo ne cenzuriše Nagaijeve originalne zamisli za razliku od mnogih drugih adaptacija i, na kraju, čak ih i poboljšava u određenom smislu, dodavanjem novih i žestokih scena horora/tjelesne transformacije. Po mnogo čemu, horor scene u Devilmanu me podsjećaju na The Thing odvrnut na 11 - i u smislu paranoje (ko je gori? poludjeli ljudi ili demoni?) i u smislu žestokog nasilja i tjelesnih preobražaja. što se tiče same priče, rekao bih da je u anime verziji čak i poboljšana, učinjena jasnijom, sa istaknutijom simbolikom i konačnom porukom. Odraze originalnog Devilmana srećemo svugdje, od Berserka do Neon Genesis Evangeliona, ali Devilman Crybaby na uvjerljiv način pojačava poruku orignala, eksplicitnije je povezujući sa hrišćanskim vrijednostima i zrncem nade u ljudsku empatiju i ljubav, u konačnici i božju, koja, opet, ne poriče i našu odgovornost u sopstvenoj sudbini ili propasti.







p.s. zaboravio sam da spomenem odličan soundtrack: https://youtu.be/LiLJoBTZKX0;

[c0fi98]

Baš sam završio Crybaby pre nedelju dana. Prvih pet epizoda sam pogledao kad je izašao anime, ali sam morao da prekinem jer stari računar nije mogao da podrži vizuelno zahtevnije scene.
Pa sam sad to obnovio i konačno završio.

Nisam čitao mangu pa je ne mogu uporediti sa animeom, ali se slažem da je anime izuzetan.

A pre svega sam gledao anime jer volim rad režisera Yuase. Sve preporuke za Ping Pong i Mind Game.

[xander]

(oma sam proverio, nije piso Stevan Kralj)

Radnja nije u Mejnu, šta tu dalje da se proverava.

[Lord Vader89]

nemoj, molim te
ima ga i u Koloradu npr....

dvaput meri, jednom seci

[Lord Vader89]

ne znam imade li u Mejnu neko pokretno zbunje u obliku dzinovskih pudlica
da razbije monotoniju, mozda nabije ceznju malo

[nazgul666]

LOVECRAFT COUNTRY
by Ghoul
https://cultofghoul.blogspot.com/2020/08/lovecraft-country-2020-tv-ep-1.html

[nazgul666]

odlična stvar!

https://cultofghoul.blogspot.com/2020/11/the-queens-gambit-2020-tv.html

[Beren]

The Young Pope (2016) / The New Pope (2019) (P. Sorentino)

Dugo vremena sam gledao ovih 10+9 epizoda, praktično 3 mjeseca. Ne jednom sam pomislio i da odustanem (ne zbog nekvaliteta, već pomalo praznog hoda), što mi se vrlo rijetko dešava, ali mi se vremenom uvukla pod kožu, iako me pitanje vjere baš mnogo ne zanima.

Što me privuklo da je odgledam do kraja? Pa, recimo da je u pitanju neobičan pristup temi i pogled na vjeru iz zanimljivog ugla, dobro napisani likovi, raskošni vizuali, dobra režija, odlična gluma (naročito Silvio Orlando), interesantan soundtrack. Prva sezona je bolja i može se gledati kao cjelina, da se uopšte i ne pogleda druga sezona, a opet, druga se direktno nastavlja na prvu i sa njom čini neodvojivu cjelinu. Serija ima svoj specifičan tempo, humor, poetiku, Sorentino se ne libi od ozbiljnih provokacija, sve je prožeto seksualnim konotacijama, pa će mnogi ovo djelo protumačiti i kao kontroverzno. Nakon svega, meni je serija baš prijala, ali definitivno nije za svakoga.

[xander]

Meni se Mladi Papa toliko odlično završio da nisam imao želju da gledam Novog Papu. Inače ne volim kada se serije veštački produžavaju. Ali se premišljam. Ima li svrhe to gledati?

Edit:
I jesi li imao prilike da gledaš ovaj film: https://www.imdb.com/title/tt8404614/
Slična tematika, odlično napisan. Nema taj Sorentinov humor i poetiku kako si napisao, ali vredi.

[Soldier of fortune]

Edit:
I jesi li imao prilike da gledaš ovaj film: https://www.imdb.com/title/tt8404614/
Slična tematika, odlično napisan. Nema taj Sorentinov humor i poetiku kako si napisao, ali vredi.

Ako si gledao, a gde je osvrt na pogledano?! ccc-ccc-ccc

[hmm2]

Hmz hmz

[xander]

Ako si gledao, a gde je osvrt na pogledano?! ccc-ccc-ccc

[hmm2]

Hmz hmz

Sad si me naterao da tražim.

The Two Popes (2019)

Entoni Hopkins i Džonatan Prajs kao dvojica Papa, trenutni i budući. Dvoje ljudi suprostavljenih stavova i pogleda. Uglavnom ceo film šetaju okolo i pričaju, pokušavajući da nađu zajednički jezik.

Verovatno se ovde ništa osim suvih istorijskih činjenica nije stvarno desilo, ali bilo je jebeno uživanje gledati.

[Beren]

Meni se Mladi Papa toliko odlično završio da nisam imao želju da gledam Novog Papu. Inače ne volim kada se serije veštački produžavaju. Ali se premišljam. Ima li svrhe to gledati?

Edit:
I jesi li imao prilike da gledaš ovaj film: https://www.imdb.com/title/tt8404614/
Slična tematika, odlično napisan. Nema taj Sorentinov humor i poetiku kako si napisao, ali vredi.

Ima druga sezona svojih momenata, nije da nema, proširi i dopuni priče glavnih likova, uvede neke nove, ali ima i nepotrebnih zapleta, sporog pa i praznog hoda i nekih zaključaka koje ne bih pominjao direktno jer su teški spojler, sa kojima nisam bio baš zadovoljan.
Sve u svemu, ne bih isuviše izgubio da je nisam pogledao, ali mi je isto tako drago što jesam  

The Two Popes nisam gledao.

[Soldier of fortune]

Da li je neko gledao seriju "Lethal Weapon"?
https://www.imdb.com/title/tt5164196/?ref_=nv_sr_srsg_0