Crisis on infinite reviews - by Paka01

[Paka01]

SWAMP THING: Talk of the Saints



Priča: Tom King - 7/10
Crtež: Jason Fabok - 9/10
OCJENA: 80%


Swamp Thing vodi izgubljenog dječaka kroz zaleđeni i beživotni krajolik zameten snijegom. Ne znaju gdje točno idu dok bježe od nepoznatog "snježnog čudovišta". Ne znaju koliko dugo hodaju niti hoće li stići na odredište, ako odredište uopće i postoji... I to je otprilike to. Mislim, naravno da ima i zanimljiv rasplet, ali valjda vam neću ispričati sve s obzirom da se radi o kratkoj priči Tom King je sasvim lijepo razradio ideju i mislim da je bolje da je ovo išlo u kratkom formatu nego da je nepotrebno razvučeno. Crtež je stvarno prelijep. Fabok je klasični zanatlija kod modernih superherojskih stripova, no to nikoga ne bi trebalo sprječavati da uživa u njegovim crtežima. Linije su čiste, a kadrovi su lijepo popunjeni detaljima koje se može zastati promatrati bez da guše sveukupnu sliku.

Ovaj priča je izašla kao dio "Swamp Thing: Winter Special" posebnog broja. Brzo se čita, lijepa je i kratka, tako da preporučam svakome da baci oko.

[Paka01]

COLONUS



Priča: Ken Pisani - 7,5/10
Crtež: Arturo Lauria - 6/10
OCJENA: 67,5%


Ovo je SF s pričom koja bi bez problema mogla funkcionirati i u 19. stoljeću na divljem zapadu. Pomalo old-school način postavljanja radnje u kojem pozadinu događaja saznajemo usputno, bez nekog velikog objašnjavanja je nešto što rijetko danas viđamo, no moram priznati da funkcionira bez ikakvih problema. Scenarist nam daje taman toliko informacija da možemo sastaviti okvirnu sliku, no super mi je to što i dobar dio ostavlja na maštu čitatelju. Možda je ponajviše stvar osobnog ukusa, no volim kad mi se ne otkrije ama baš sve. Radnja nema neku veliku dubinu, no to balansira vrlo dobrim dijalozima i uvjerljivim likovima. Ipak, očekivao sam malo više od priče. Mislio sam da će se tenzije između Marsa i Venere malo više istražiti i prikazati, a ovako se priča svela na sređivanje osobne osvete. Negdje na polovici kad krenu te trzavice između dva brata mi je entuzijazam donekle splasnuo; djelovalo mi je kao da je priča prešla iz zanimljivog SF-a u puku by-the-numbers akciju.

Šta se crteža tiče, nisam pametan šta da kažem... Ne sjećam se kad sam vidio toliku razliku u kvaliteti između početka i kraja stripa. Prva polovica stripa je sasvim pristojno nacrtana i taj indie stil mi čak i leži uz ovakvu priču. Međutim, nakon toga malo po malo biva sve slabiji da bi negdje u posljednoj četvrtini postao blagi užas. Mislim, kako drugačije objasniti tranziciju s recimo ovoga na ovo? Kao da su dva različita crtača u pitanju. Ovaj stil na kraju mi djeluje kao da je pokušao kopirati Danijela Žeželja, no krajnji rezultat je ispao baš otužan. Ili to ili su crtača odjednom stigli rokovi (ukoliko ih je uopće i bilo?) pa je morao sve to nacrtati što je prije moguće.

Za kraj trebam napomenuti da se zahvaljujem Mhejlu što je preporučio ovaj strip. Zbog njegovog osvrta sam ga poželio pročitati. Iako me se nije dojmio kao njega, ne mogu reći da nije vrijedan čitanja. Sasvim pristojna SF priča koja mi nažalost ipak nije u potpunosti ispunila očekivanja. A i mislim da bi mi sveukupni dojam bio donekle bolji da je crtež ostao na kvaliteti prve polovice stripa.

[Paka01]

4 KIDS WALK INTO A BANK



Priča: Matthew Rosenberg - 8,5/10
Crtež: Tyler Boss - 7/10
OCJENA: 77,5%


Ako volite Tarantinove filmove, Gooniese, Fractionovog Hawkeyea i Spencerove Superior Foes of Spider-Man, ovo je strip za vas. Znam, čudan miks, al 4 Kids Walk Into a Bank ostavlja dojam kao da je posudio mrvicu od svega navedenoga i od toga napravio strašno zabavnu cjelinu. Radi se o petodijelnom mini-serijalu koji je izašao za meni do sada nepoznatog izdavača Black Mask Comics. S autorima također nisam upoznat, prvi put čujem za ijednog od njih. Tražeći štagod preporuka za dobre krimi stripove, naišao sam slučajno na ovaj naslov i odlučio provjeriti o čemu se radi. Umjesto da prolistam 5-6 stranica i vidim jel ga vrijedi staviti na popis za daljnje čitanje kako inače radim, neplanirano sam obrnuo tri sveske jednu za drugom. Posljednje dvije su uslijedile odmah sutradan.

Priča je očekivano budalasta, nemojte očekivati neko remek-djelo No taj minus nadoknađuje stvarno odličnim dijalozima i vrhunskim humorom koji ne samo da bi mi izmamio osmijeh, već bi se nerijetko baš pravo uhvatio smijati. Skupina prijatelja (Goonies) zbog spleta okolnosti u kojima su se našli odluči opljačkati banku (Superior Foes), sve to uz puno psovki, oružja i tučnjave (Tarantino) popraćeno crtežom i kadriranjem koji me strašno podsjeća na Davida Aju u Fractionovom Hawkeyeu. Priča nema praznog hoda i sve se događa više-manje pravocrtno i jednom kad sam krenuo čitati bilo mi se teško odlijepiti sve do kraja. Izvedba i tok priče su skroz na skroz blesavi i maštovito napisani, jednostavno je prezabavno za čitati. Kraj mi je posebno dojmljiv... Neću ništa spoilati, al nisam očekivao da će baš tako završiti i upravo mi je zbog toga sveukupni dojam još bolji.

Crtež, kadriranje i način prezentacije prostora i likova me strašno podsjećaju na sve ono što je Aja radio na Hawkeyeu. Iako Tyler Boss nije ista kategorija kao Aja što se tiče kvalitete, odradio je sasvim pristojan posao. Kolor bi s vremena na vrijeme mogao biti malo bolji, al šta je tu je.

Strašno mi je drago naići tu i tamo na moderan strip s dobrim humorom tako da nije ni čudo što mi je ovo skroz lijepo sjelo. Ukoliko tražite nešto skroz opuštajuće i zabavno, preporučam ovaj strip.

[Paka01]

JUDGE DREDD: America



Priča: John Wagner - 8/10
Crtež: Colin MacNeil - 10/10
OCJENA: 90%


Teško da se "America" može nazvati pričom o Judge Dreddu, s obzirom da je on tu tek u sporednoj ulozi. Glavni likovi su tip imena Bennett Beeny i djevojka America Jara. Kao djeca su odrastali skupa, on se zaljubio u nju, a onda su im se putevi razišli... Godinama kasnije se sreću u nepredviđenim okolnostima, pod budnim očima Sudaca. Rasplet je, pretpostavljate, tragičan...

Priča je baš emotivna i iako se vrlo rano može pretpostaviti u kojem smjeru bi mogla ići, to nimalo ne umanjuje njenu vrijednost. U ovom trejdu su skupljene sveukupno tri priče, no za sada sam pročitao samo ovu prvu. Sami "twist" na kraju je jedina stavka koja mi nije baš legla i zbog toga ocjena manje Wagneru. Šta se crteža tiče, MacNeil je fenomenalan. Ovdje koristi onaj slikani stil i strašno je upečatljiv, gotovo svaka tabla je vrijedna detaljnog analiziranja.

Druge dvije priče su nastavci na ovu prvu i napišem kratki osvrt kad i njih pročitam. Srećom isti autorski tim je radio i na njima.

[Paka01]

THE RING OF THE NIBELUNG



Priča: P. Craig Russell (po Richardu Wagneru) - 8,5/10
Crtež: P. Craig Russell - 10/10
OCJENA: 92,5%


Napokon završih i ovu epsku pustolovinu. Na preko 400 stranica P. Craig Russell prepričava kompletnu Wagnerovu sagu o Prstenu Nibelunga adaptiravši sve četiri opere: Rajnino Zlato, Valkire, Siegfried i Sumrak Bogova. Baš dugo me držala želja da na ovaj ili onaj način uronim u ovu epsku sagu, no s obzirom da se opere ne prikazuju kod nas, a bome sve zajedno traju 15-16 sati, trebalo je naći alternativu. Čini mi se da sad nakon čitanja mogu sa sigurnošću reći da je ovo odličan način za doživjeti priču.

Namjerno sam razvukao čitanje na par tjedana, malo po malo digestirajući radnju i simboliku. Način na koji Russell prebacuje u sliku neke djelove radnje koji su u operama izrečeni muzikom je da zastane dah. Čovjek je jednostavno fenomenalan crtač pripovjedač i kompozicije tabli su nevjerojatno zanimljive i prelijepe. Stil je to crteža koji na prvi pogled djeluje donekle jednostavno, no svaka tabla i svaki detalj pričaju svoju priču, čine jednu skladnu cjelinu koja bi i sama mogla nositi radnju. Svijet koji je ilustrirao u ovom stripu uistinu djeluje epski, teško mi je uopće naći neki drugi pojam kojim bi opisao.

Ne mogu sa sigurnošću reći koliko je strip vjerno prenio radnju iz opera, no iz popratnih tekstova koji dolaze u ovom trejdu čini se da je autor sa svojim kolegama dubinski razradio i proučio materiju prije nego li se upustio u adaptiranje. Priča je ogromna i proteže se godinama, desetljećima (ako ne i duže) i zanimljivo mi je bilo primjetiti da mi gotovo nijedan lik nije baš prirastao srcu (osim možda Brunhilde), jer skoro pa svi su strašno sebični, okrutni i skloni manipulaciji, a to nisam očekivao. Međutim, strašno mi se sve to skupa svidjelo, cijelo vrijeme sam imao osjećaj kao da gledam vrhunski film. U nekim slučajevima bi se znalo zalomiti da mi dijalozi djeluju čudno i neprirodno, no mislim da se to jednostavno nije moglo izbjeći, a da se ne izgubi duh originala. Srećom takvih je situacija bilo svega nekoliko, skoro pa zanemarivo i nije mi kvarilo doživljaj priče.

U svakom slučaju, ovo je strip (čudno mi ga je uopće i nazvati stripom) koji vrijedi posjedovati u kolekciji i iščitavati ispočetka i ispočetka, bilo zbog radnje ili zbog fenomenalnog crteža. Dojam čitanja ovoga je još bolji ukoliko u pozadini svira glazba iz navedene četiri opere. Vjerujem da ništa ne može u potpunosti zamijeniti doživljaj gledanja ovih opera u kazalištu, no isto tako tvrdim da je ovo vrhunska alternativa.

[Paka01]

SUPERMAN: Secret Identity



Priča: Kurt Busiek - 9/10
Crtež: Stuart Immonen - 8/10
OCJENA: 85%


U normalnom svijetu poput našega, svijetu bez ljudi s nadnaravnim moćima, dječak imena Clark Kent proživljava ne baš sretno djetinstvo zbog imena koje su mu roditelji dali. Kada dijeliš ime s valjda najpopularnijim fiktivnim likom uopće, nije teško zamisliti kakve sve gluposti moraš slušati od okoline. Dok su svima smiješne šale koje zbijaju na tvoj račun, tebi više izlaze na uši. Nerviraju te jer cijeli život odrastaš s njima, a djeca itekako znaju biti okrutna... I onda se jednog dana nešto promijeni. Otkriješ da možeš letjeti, a ostale moći koje po svim mogućim zakonima fizike ne bi smjele biti moguće - postaju moguće. Nakon toga, samo nebo je granica...

Ovo je odličan strip. Već je odavno poznata stvar da je Kurt Busiek majstor što se tiče ideja i razrade radnje, a ovdje to ponovno dokazuje. Kroz četiri sveske nas vodi kroz četiri životna razdoblja našeg glavnog lika, od školskih dana pa do poodmakle dobi. Niti u jednom trenutku nisam imao osjećaj da je Clark iz ovog stripa neka verzija "pravog" Supermana i to mi je jedna od najvećih kvaliteta koju nudi Secret Identity. Karakterizacija koju je Busiek ugradio u ovog lika je veoma snažna i osobna tako da gotovo pa nema šanse zamijeniti ga s ovom nama poznatom stripovskom verzijom. Unutarnji monolozi, svi njegovi strahovi i očekivanja, sve je odrađeno s dozom ukusa i uvjerljivosti potrebnima da ovakav strip doživimo onako kako je autor i zamislio - ne kao priču o Supermanu, nego kao priču o običnom čovjeku koji je spletom okolnosti mogao postati ono što Superman predstavlja. To je po mom mišljenju velika razlika.

Sviđa mi se što ovdje zapravo i nema negativaca. S uvođenjem nekakvih alternativnih verzija Lexa Luthora ili tako nekoga sličnoga, ovakav strip bi meni osobno izgubio na uvjerljivosti i kredibilitetu. Ovako je sve ostavljeno na nekom prizemnijem nivou, uz naravno par usputnih iznimki koje nam samo zagolicaju maštu i natjeraju nas da se zamislimo "šta bi bilo kad bi bilo...". Kraj je perfektan, baš onakav kakav volim. Lagan, miran, bez ikakve žurbe. Stvari jednostavno sjednu na svoje mjesto baš onako kako i trebaju.

Žao mi je što ranije nisam otkrio ovaj strip jer je čini se sada rasprodan. Volio bi ga prije ili kasnije nabaviti za policu, mislim da je vrijedan čitanja ispočetka.

[Paka01]

WHO IS JAKE ELLIS?



Priča: Nathan Edmondson - 7/10
Crtež: Tonči Zonjić - 7/10
OCJENA: 70%


"Who Is Jake Ellis?" je akcijski triler u kojem pratimo Jona Moorea, bivšeg operativca CIA-e u bijegu od ljudi koji su ga prije četiri godine oteli i na nepoznatoj lokaciji vršili kirurške pokuse na njemu. Kao posljedica tih pokusa, Moore vidi i komunicira s "duhom" Jakea Ellisa, njemu nepoznatog čovjeka koji naizgled pazi na njega i pomaže mu u bijegu od progonitelja. Moore doživljava Ellisa kao produžetak i personifikaciju svoje psihe, no čini se da se Ellis ne slaže s takvim objašnjenjem.

Radi se o stripu (mini-serija od 5 nastavaka) koji se jako brzo čita s obzirom da se većinski sastoji od akcijskih scena. Nema velikog mudrovanja, trči se od točke A do točke B i tako cijelo vrijeme i to je više manje to. Atmosfera te igre lovca i plijena je jako dobro pogođena i napetost se može osjetiti, pogotovo u zadnjoj sveski. Zonjićev crtež je skroz korektan, no ništa posebno zbog čega bi ga trebalo izdvajati od gomile sličnih. Priča se ovdje ne završava i kraj je otvoren, no zato nam je isti autorski tim donio nastavak u vidu još jednog mini-serijala, "Where Is Jake Ellis?" koji se nastavlja direktno na ovu priču.

[Paka01]

WHERE IS JAKE ELLIS?



Priča: Nathan Edmondson - 7/10
Crtež: Tonči Zonjić - 7/10
OCJENA: 70%


Kao što rekoh i za prvi nastavak, brzo se ovo čita... Drugi (ujedino i zadnji) trejd donosi nešto manje akcije i više dijaloga, no idalje je to triler na razini prvog dijela priče. Više-manje se otkriva pozadina svih događaja koji su doveli naše glavne likove u stadij u kojem smo ih zatekli u prvom trejdu, no puno je stvari ostalo namjerno neodgovoreno. Nemam puno toga za reći o ovom stripu osim da je sasvim okej za ubit vrijeme ukoliko tražite nešto skroz lagano za čitanje.

Zonjićev crtež mi je ovdje za nijansu bolji nego u prvom dijelu (a i kolor je pitomiji), a Edmondson je napokon malo skinuo nogu s gasa, tako da priča diše i rekao bi da je ovdje omjer akcije i mirnijih scena skroz u redu. U svakom slučaju nije za papir, nije mi baš prihvatljiv odnos uloženoga i dobivenoga, iako možda ne bi bilo zgorega da su oba mini-serijala reprintana unutar jednih korica.

[Paka01]

MOON KNIGHT: From the Dead



Priča: Warren Ellis - 7,5/10
Crtež: Declan Shalvey - 9/10
OCJENA: 82,5%


Hmm, okej... Ovo je čudan strip. Iako je zapravo početni dio dužeg runa (brojevi 1-6), može se čitati kao zasebna cjelina jer su Ellis i Shalvey radili samo na ovoj priči i to je to. Kroz šest brojeva imamo šest zasebnih priča koje nisu nužno povezane. Nema neke konkretne prevladavajuće priče tako da svaki broj može stajati zasebno. Ne bi u ovom trenutku znao reći je li mi to plus ili minus. Ovdje se radi o šest jednostavnih akcijskih superherojskih priča bez neke velike dubine (ili je ja ne vidim), no "From the Dead" ima ono nešto zbog čega ostavlja skroz dobar dojam.

Nemojte se dati prevariti, Ellis nije previše uranjao u karakterizaciju Moon Knighta, no u tome nedostatku karakterizacije se vidi sav njegov talent. Mark Spector je lud i to se vidi. Nije ekscentričan ni napadan niti je to njegovo ludilo na granici preuveličavanja ili karikiranja kako to obično biva. Iz dijaloga koje Spector (ili Mr. Knight u stripu) vodi s ostalim likovima se osjeti da je lud, to jednostavno zrači iz njega. Svih šest priča je zanimljivo, no moram primjetiti da su kod jedne ili dvije krajevi nekako previše nagli, kao da fali stranica-dvije i više bi volio da se malo više pažnje vodilo oko toga. Crtež i kolor su prva liga, ima stvarno upečatljivih i trippy kadrova (pogotovo u broju sa snovima). Upečatljiva Moon Knightova bjelina strašno dobro dolazi do izražaja u odnosu na boju drugih likova i pozadine.

Ne znam, ne mogu reći da sam u potpunosti zadovoljan s ovim, al isto tako ne mogu ni reći da mi se ne sviđa. Čudan strip, ali strašno zanimljiv i mislim da ga se isplati pročitati više puta.

Mercenary Mark Spector died in Egypt, under the statue of the ancient deity Khonshu.
He returned to life in the shadow of the moon god, and wore his aspects to fight crime for his own redemption.
He went completely insane, and disappeard.

This is what happened next.

[Paka01]

DARK ARK: Volume 3



Priča: Cullen Bunn - 7/10
Crtež: Juan Doe - 6,5/10
OCJENA: 67,5%


(osvrt na prve dvije knjige se nalazi ovdje.)

Malo po malo, svesku po svesku dođoh i do kraja ovog serijala. Iz razvoja prethodnih brojeva nisam očekivao da će ovako brzo završiti, al možda je i bolje da autori nisu razvlačili više od 15 brojeva. Sve ono što sam napisao u osvrtu za prve dvije knjige vrijedi i za treću. Bunn idalje previše okoliša u situacijama kad je moglo kraće, crtež idalje nije ništa posebna, no opet je sve to skupa dovoljno zanimljivo da se brzinski pročita.

Treća knjiga nas dovodi u vrijeme kad su kiše prestale i arka pronalazi kopno na kojem ih čeka nova prijetnja u obliku Nefila (Nephilim). Nažalost, rasplet oko te priče je strašno ubrzan i mišljenja sam kao da je Bunnu došla direktiva da kompletnu priču brzinski privede kraju. Nefile na kraju nisam uspio doživjeti kao pravu prijetnju, već kao još jedan komadić worldbuildinga koji nije do kraja ispunio svoju funkciju. Šteta zbog ovakvog kraja, ali i šteta što cijela priča nije bolje razrađena. Sama ideja je stvarno zanimljiva, no nijedan od autora nije baš bio na visini zadatka.

Nije mi žao što sam pročitao jer ovo je na kraju skroz simpatičan mali serijal koji baš dobro služi za ubiti vrijeme ukoliko vam se čita nešto lagano i neobavezno.

[Paka01]

THE GODDAMNED: Before the Flood



Priča: Jason Aaron - 7/10
Crtež: R. M. Guéra - 8/10
OCJENA: 75%


S obzirom da se ovaj dvojac iskazao na odličnim Skalpiranima, naravno da je bilo za očekivati da će nastaviti sličnim tempom i u The Goddamned. Međutim, pristupio sam čitanju s nešto manjim očekivanjima znajući da je Aaron trenutno velika zvjerka u Marvelu i da mu je većina kreativnog žara usmjerena ka tamošnjim naslovima. Kroz prvih pet epizoda pratimo Kaina u vremenu neposredno pred Potop. Za očekivati je bilo da će The Goddamned biti poprilično ogoljena verzija Biblijskog mita, no mislim da je sve to skupa ipak trebalo malo suzdržanije odraditi. Ne zbog toga što možda meni osobno smeta (a ne smeta), već zato šta mi ovakva forma dijaloga jednostavno ne djeluje uvjerljivo. Aaron se vjerojatno vodio idejom da je pred potop na svijetu živio najgori mogući šljam zbog kojeg je Bog i odlučio izbrisati ljude s lica Zemlje i taj dio je prikazivanja ljudske okrutnosti i odvratnosti odradio stvarno dobro, ali mi se svejedno čini da su dijalozi isforsirano "šporki" čisto kako bi se taj dojam dodatno pojačao.
Ipak, ne mogu se oteti dojmu da je priča u početku pomalo dosadna... Kain ide od točke A do točke B bez nekog pravog cilja. Osim da umre, naravno, no to mi nije dovoljno zanimljiv pokretač radnje da bi me držao zainteresiranog kroz cijelu priču. Srećom, negdje od treće sveske se stvari pomalo kreću popravljati i dojam je nešto bolji od trenutka kad se zakuha zaplet oko Noe i njegove arke. Kraj prve knjige ostavlja potencijalno zanimljiv cliffhanger i moram priznati da me Aaron uspio natjerati da se zapitam kako bi priča mogla ići dalje.

Guéra mi nikad nije bio na toliko visokoj razini koliko ga se inače zna hvaliti i iako je u Skalpiranima stvarno majstorski odradio posao, ovdje me nije baš oduševio. Mišljenja sam da mu je crtež previše nakrcan pa su mu table i kadrovi nakon nekog vremena nabijeni ogromnom količinom raznoraznih detalja koji meni osobno smetaju pri doživljaju kompletne slike. U Skalpiranima nije toliko išao u detaljnost i upravo zbog toga mi je tamo crtež bolji nego ovdje.

Šteta ipak što se ovaj serijal ovoliko razvlači... Nažalost, zbog Aaronovog već spomenutog rada u Marvelu njegovi autorski serijali poput ovoga ili Southern Bastards moraju stagnirati i čekati svoj red, al volio bi ipak da se priča u skorije vrijeme nastavi. Sve ove pobrojane mane mi ipak nisu ubile želju za iščitavanjem novih epizoda.

[Paka01]

SPIDER-MAN: Severance Package



Priča: Greg Rucka - 9/10
Crtež: Eduardo Risso - 10/10
OCJENA: 95%


Već sam prije spominjao Spider-Man's Tangled Web i o čemu se tu radi, pa možete baciti oko na taj osvrt za uvod. Što se konkretno ove priče tiče, sastoji se od jedne sveske i autori su Greg Rucka i Eduardo Risso, dvojac koji kao da je rođen da radi zajedno.

Na ovih kratkih 20ak stranica nam donose fenomenalnu priču u kojoj se Spider-Man pojavljuje u jednom jedinom kadru, a zapravo pratimo posljednjih sat-dva života Toma Cochranea, jednog od Kingpinovih operativaca. Cochrane je naime sjebao jedan posao i sad se mora pomiriti s time da Kingpin ne oprašta greške. Jednom zajebeš i gotovo je, mrtav si čovjek. Pratimo Cochranea kako ide u susret svojoj sudbini. Atmosfera je tako napeta da se praktički može rezati nožem. Tomov oproštaj od žene i djece te dolazak u Kingpinovo sjedište su maestralno odrađeni, dijalozi su prva liga i pravo su za naježiti se. Na ovoliko malo stranica Rucka se svejedno trudi mrvicu zakomplicirati priču kako ne bi sve ostalo na jednom motivu. Risso je na razini najboljih svojih radova na 100 Metaka, crtež mu je nevjerojatno atmosferičan i napet, nemam ama baš nikakve zamjerke. Mislim da bi bio fenomenalan da ga se angažira na jednom od Marvelovih street level heroja, stil mu se fenomenalno uklapa u taj štimung.

Ova priča je pravi skriveni dragulj krimi/triler žanra i preporučam je iz svega srca.

[Paka01]

KINGSMAN: The Secret Service



Priča: Mark Millar - 7/10
Crtež: Dave Gibbons - 7/10
OCJENA: 70%


Već odavno nemam velika očekivanja za radove Marka Millara, no Kingsman mi je već duže vrijeme bio želja za pročitati. Po opisu djeluje kao strašno simpatična ideja koja bi mogla sasvim lijepo funkcionirati ukoliko se odradi bez pretjerivanja. Iako smo nešto slično već imali u svijetu filma u obliku serijala Johnny English, nadao sam se da će Kingsman ipak manje djelovati kao parodija, a malo više biti laganija i opuštenija verzija klasičnih špijunskih filmova.

The Secret Service manje-više i jeste ispunio očekivanja. Kroz šest brojeva Millar priča jednostavnu priču koja više djeluje kao pokušaj odavanja počasti autorima i djelima koja su ga inspirirala u formativnim godinama nego kao konkretno i originalno autorsko djelo. Nema ovdje neke velike originalnosti, no mora se priznati Kingsmanu da je zabavan. Lagano se čita, humor je sasvim korektan, ne zamara i ne djeluje isforsirano, a i sama priča je sasvim solidna. U početku mi se činilo kako bi mi neki likovi mogli djelovati naporno, no nakon sveske-dvije sam promijenio mišljenje. Millar ne guši priču s glupostima tako da nema većih odstupanja od glavnog narativa. Rekao bi da je jednostavnost i nepretencioznost priče i pozitivna i negativna strana ovog stripa jer Kingsman ipak ne nudi ništa više od jednostavne zabave namijenjene jednom čitanju, tako da čisto sumnjam da ću ga ikako ponovno čitati. Dave Gibbons na crtežu me također nije oduševio i nerijetko djeluje dosta drvenasto, a ne izvlači ga ni donekle plastičan kolor.

Kao i većina Millarovih "samostalnih" radova u obliku mini-serijala, ni The Secret Service ne ostavlja dojam da bi ga trebalo pročitati više od jednom. Kad ga usporedim s npr. Starlight, Kick-Ass ili Superior od takvih sličnih mini-serijala koje sam čitao, The Secret Service je tu negdje kao ova tri navedena. Trenutna neobavezna zabava koja se niti ne trudi ponuditi išta više.

[Paka01]

SPAWN: Brojevi 1-7



Priča: Todd McFarlane - 7/10
Crtež: Todd McFarlane - 7,5/10
OCJENA: 72,5%


Odlučio sam malo po malo krenuti čitati Spawna ispočetka, pa ćemo vidjeti dokle ću dogurati... Nije mi ovo novo štivo, bar ovih prvih 10-15 brojeva s obzirom da sam ih već davno pročitao na hrvatskom u one dvije knjige što je izbacio izdavač "Dani". Šteta što se to izdanje nije nastavilo jer je bilo skroz pristojno koliko se sjećam. Prvo čitanje je bilo u godinama kad sam tek otkrivao američki strip tako da mi je Spawn skroz dobro legao, no sada me zanima je li mi te priče još uvijek ostavljaju dobar dojam kao na prvo čitanje.

Pa... i da i ne. Za početak, očekivao sam da će prvi brojevi danas djelovati zastarjelo i kao produkt svog vremena koji više jednostavno ne funkcionira - no srećom nije tako, bar ne u potpunosti. Za razliku od ostatka naslova koji su lansirali Image (prvenstveno WildC.A.T.s ili Youngblood), Spawn se može sasvim korektno čitati i dan danas s obzirom da u mojim očima ipak nije toliko over-the-top kao ova druga dva spomenuta stripa. Pripovijedanje je većinom pitko, no glavni problem je enormna količina teksta u pojedinim segmentima. Mišljenja sam da bi Spawnovi počeci danas bili lakše čitljivi da je McFarlane uza sebe imao editora koji bi izrezao nepotrebne dijelove prije objavljivanja. Ovako na momente imamo stranice koje su naprosto zagušene tekstom u kojem nije rečeno skoro pa ništa bitno. No ipak to nije toliko strašno da bi umanjilo doživljaj. Također, ono u čemu McFarlane još pretjeruje je konstatno podsjećanje čitatelja na Spawnovu tragičnu sudbinu. Jasno mi je da je ta stavka utkana u samu srž lika, no ukoliko se prečesto ponavlja, počinje djelovati karikaturalno. Mislim da je trebalo ograničiti spominjanje tih stvari kako bi efekt bio jači, a ne ih ponavljati svako malo.
Čak ni crtež nije ekscesivan koliko bi očekivao od superherojskog stripa tog vremena. Iako McFarlane u nekoliko slučajeva zna stvarno pretjerivati s muskulaturom i akcijskim scenama, crtež mu je većinom u granicama normale bez pretjerivanja s detaljima koji bi gušili sliku, a kad se još k tome doda i skroz korektan kolor, imamo sasvim pristojan akcijski crtež koji vrlo dobro odgovara tonu stripa. Istina, u scenama borbe (pogotovo u broju 7) crtež više liči na klasični pretrpani akcijski strip '90ih i na momente je teško razaznati što se uopće događa, no jednom kad se događaji smire crtež opet postaje bolji. Jedna stvar šta mi eventalno smeta je upis teksta koji je nerijetko previše napadan i odvlači pažnju više nego što bi trebao.

Sve u svemu, prvi brojevi Spawna nam donosi trnovit početak, no kako brojevi odmiču to stvari postaju bolje. Drago mi je da mi i danas čitanje nije predstavljalo nikakav problem, tako da se ubrzo bacam i na nastavke.

[boss52]

Posle #50, a naročito posle #100 postaje težak krš.