Crisis on infinite reviews - by Paka01

Started by Paka01, November 24, 2014, 11:26:54 AM

Previous topic - Next topic

Paka01

A PRAYER TO THE SUN



Priča: Darko Macan - 10/10
Crtež: Edvin Biuković - 10/10
OCJENA: 100%



Ovu kratku priču je objavio Vertigo u specijalcu "Weird War Tales Special" niti pola godine nakon Biukovićeve smrti. Na samo osam stranica Macan priča priču staru koliko i ljudska civilizacija, o ljubavi, ratu i onome što dolazi poslije. Rat je kroz cijelu ljudsku povijest isti i svodi se na činjenicu da ljudi ginu, da svoju mladost, zdravlje i najbolje godine ostavljaju na bojištu... Svodi se i na to da uvijek kod kuće ostaje netko tko će oplakivati mrtve. Od antičke prapovijesti pa do današnjih dana, a garant i u dalekoj budućnosti, rat je bio i ostao uvijek isti. Strašno je kako Macan na tako malo stranica priča priču koja je uvijek univerzalna i aktualna, nebitno tko je čita ni kada je čita. Stvarno nema greške, kratka forma je dušu dala za ovakve priče koje se nakon čitanja dugo urežu u sjećanje.

Strip je u cijelosti 2014. godine, povodom 15. godišnjice Biukovićeve smrti, na svoj blog uploadao američki kolorist Nathan Fairbairn i možete ga pročitati ovdje: http://nathanfairbairn.tumblr.com/post/104444816739/edvin-biukovic
"There's no such thing as a good time for bad luck"

Paka01

BATMAN: Faces



Priča: Matt Wagner - 4,5/10
Crtež: Matt Wagner - 5/10
OCJENA: 47,5%



Uh... Ovako lošeg Batmana nisam pročitao već dugo vremena. Dodatnu težinu ima činjenica da je autor (i teksta i crteža) inače odlični Matt Wagner, no ovdje je baš zakazao. Two-Face bježi iz Arkhama i pod pseudonimom i prisilom kupuje nenastanjeni privatni tropski otok od jednog Gothamskog bogataša. Razlog? Planira ondje osnovati naciju čiji će članovi biti freakovi poput njega, ljudi koji se ne uklapaju u norme modernog društva. Osim što ideja sama po sebi zvuči potpuno neuvjerljivo, sami potezi koje Harvey Dent radi su na granici parodije. Još kad se na to dodaju i otmice ljudi, ubojstva bez ikakvog smisla koja nikako ne pridonose radnji te na kraju skroz nefunkcionalni i skoro pa beskorisni Batman, jasno je zašto je ovaj strip nije štivo koje bi ikome preporučio. Praktički sve što Batman kroz ovaj strip radi nema nikakvog velikog utjecaja na sveukupnu radnju. Ljudi oko njega ginu, ne uspijeva spasiti skoro pa nikoga i još na se kraju zaplet rješava bez njegovog uplitanja.

Također, fali misterije i neizvjesnosti. Od početka do kraja priče stvari samo idu od točke A do točke B bez da sam se ijednom zapitao oće li išta poći neočekivanim tokom. I naravno, nije pošlo. Meni nisu problem priče u kojima se rasplet može bez problema pretpostaviti ako takve priče imaju odlično razrađenu radnju i dok je u njima "vožnja" do raspleta odrađena kvalitetno. U "Faces" nema ničega sličnoga. Sol na ranu je i netipično loš Wagnerov crtež. Sve je prepuno crne boje i užasnog kadriranja, a likovi su mahom bezizražajni. Cijeli strip izgleda kao generalna proba koja nikad nije otišla dalje od toga.

Sreća pa je ova priča trajala samo tri broja, inače ne znam kako bi je izgurao do kraja. Da ne bi bilo zabune, nije ovo nečitljivo, ali je stvarno besmisleno, predvidivo i nezanimljivo. Edicija "Legends of the Dark Knight" u sklopu koje je izašla ova priča mi se do sada pokazala većinom razočaravajuća.
"There's no such thing as a good time for bad luck"

Paka01

#152
THE IMMORTAL HULK: Or Is He Both?



Priča: Al Ewing - 7,5/10
Crtež: Joe Bennett - 7/10
OCJENA: 72,5%



Za početak, zahvaljujem se dobrim ljudima s foruma što su mi preporučili ovaj strip :D Da ga niste ovdje spominjali, vjerojatno ga ne bi ni pogledao.

O Hulku praktički ne znam ništa osim onih osnovnih činjenica iz, rekao bih, opće kulture. Srećom, The Immortal Hulk je skroz pogodan za početnike poput mene koji nisu upoznati sa širom slikom Hulkovog svijeta. Za početak, najviše mi se sviđa atmosfera stripa koja odlično dolazi do izražaja. Iako se to direktno ne pokazuje u većoj mjeri, ovaj prvi trejd The Immortal Hulka mi ostavlja snažan dojam putovanja kroz male ruralne gradiće američkog Midwesta. Možda sada nisam dovoljno objektivan po ovom pitanju, ali volim kad su ovakva djela odmaknuto od zbivanja u velikim metropolama... Rijetko to viđamo.

Priča je za sada dovoljno intrigantna da me vuče da dalje čitam, tako da oko toga nema nikakve bojazni. Osvježavajuće je čitati strip gdje je Hulk prikazan kao biće opasno za ljude i okolinu, ali da se ta opasnost stvarno i osjeti. Ipak, moram priznati da sam očekivao malo više. Ta horor atmosfera se osjeti, no ipak nije u tolikoj mjeri koliko sam mislio da će biti. Ewing kao da kruži oko te atmosfere horora, no nikako baš da pogodi u centar. Moram priznati da bi po mom osobnom ukusu ipak volio da je ovaj strip crta netko drugi jer mislim da bi uz primjerenijeg crtača ta atmosfera i napetost više došli do izražaja. Bennett nije loš crtač, no stil mu je prečist za jedan ovakav strip. Ne mogu svu krivnju svaliti na njega jer čovjek stvarno ne crta loše, al jednostavno mi ne paše uz ovaj naslov. Još svakako moram spomenuti da mi se strašno sviđa to što često dok čitam zaboravim da je ovo uopće smješteno u Marvelov univerzum. Stilski baš djeluje kao da je na marginama superherojskog svijeta (jer po meni ovo i nije superherojski strip) i na takav način sasvim dobro funkcionira.

Sve u svemu, pratiti će se i dalje i odmah se bacam i na drugi trejd da vidim kako će se priča dalje razvijati. Za sada je definitivno jedan od zanimljivijih novih Marvelovih stripova šta sam čitao u zadnjih par godina.
"There's no such thing as a good time for bad luck"

Paka01

THE IMMORTAL HULK: The Green Door



Priča: Al Ewing - 7/10
Crtež: Joe Bennett - 7/10
OCJENA: 70%



Dogodilo se točno ono čega sam se bojao da bi se moglo dogoditi prije ili kasnije: Strip je s ovim trejdom izgubio više-manje svu čar i atmosferičnost što je imao u prvom dijelu priče i preokrenuo se u klasičnu by-the-numbers superherojštinu. Istina, Hulk idalje tu i tamo ubije par osoba (plus je to mrvicu eksplicitnije prikazano) no kad se pogleda šira slika teško da je ovo išta baš puno drugačije od horde sličnih superherojskih stripova. Uključivanje Avengersa u sve ovo mi je djelovalo baš prisilno ubačeno, kao da su ih ubacili čisto da se Hulk može potući s nekim sličnog ranga. Na kraju su samo eto došli i otišli i to je to. Alpha Flight su mi isto nekako bezlični, baš kao i Captain Marvel... Sveukupnom dojmu ne pomaže ni gostovanje još nekolicine crtača, pogotovo zato što su lošiji od Bennetta.

Cliffhanger na kraju nije loš i potrudit ću se nastaviti s čitanjem, no želja mi je poprilično splasnula tako da sada i ne očekujem previše. Idalje nije loše za ubiti vrijeme, ali baš mi je žao što Ewing nije uspio zadržati atmosferu iz prvog trejda. Nadam se da će se u trećemu situacija popraviti.
"There's no such thing as a good time for bad luck"

Pjerooo

Moram da priznam da ti je ovo najdrastičnijih 2.5% razlike u oceni do sada  ;D

Paka01

Ah :D Dobro, možda u postu zvučim oštrije nego šta ta brojčana razlika pokazuje, al stvarno me razočaralo kako je nestala ta jedna karakteristika koja je uzdizala ovaj strip od mora drugih. Razlika u ocjeni prvog i drugog trejda je mala jer i unatoč tome šta je nestala ta atmosferičnost, The Immortal Hulk je idalje sasvim pitak superherojski strip. Nije kvalitetom nešto puno opao, stoga i ocjena nije drastično pala.
"There's no such thing as a good time for bad luck"

Paka01

GRENDEL TALES: PONOS VRAGOVA



Priča: Darko Macan - 9/10
Crtež: Edvin Biuković - 9/10
OCJENA: 90%



Nije mi ovo odličan strip zato šta je naš. Nije ni zato šta se događa na ovim prostorima. Odličan mi je zato što nije neophodno primjetiti simboliku koja se krije ispod površine kako bi se uživalo u njemu. Nama nije sakrivena, mi bez problema vidimo da se radi o zagrepčanima, srbima, slovencima, da se spominju mađari i austrijanci, splićani i zadrani, itd itd, no nekome trećemu tko nije odavde i tko neće znati prepoznati o kome se u stvari radi u stripu, neće mu ni biti bitno. Bez da zna išta o tome, bilo tko može uzeti Ponos Vragova i pročitati će jednu kvalitetno napisanu i nacrtanu priču.

Iako su ovo u stvari dva mini-serijala, teško mi ih je gledati na ijedan drugi način osim kao na jednu veću priču. Iako nemamo praktički nikakva saznanja kako je došlo do uvjeta u kojima se događa radnja, nisam uopće osjećao da bi trebalo dublje ulaziti u tu tematiku. U priču smo ubačeni kad se ona već krenula događati i nema nekog velikog uvoda. Nema početka, a nisam siguran ni bi li kraj nazvao krajem i to mi je skroz dovoljno. Imamo upečatljive likove koji nakon čitanja ostaju u glavi i teško je ne misliti na njih. Likovi također nemaju veliku prošlost koju bi trebalo istražiti, njihova djela se događaju sada i u ovom trenutku. Macanovi dijalozi su odlični, a likovi su mu puni života i karizme. Ponašaju se realno i uvjerljivo, nema iznenadnih, neočekivanih ili dvojbenih odluka koje bi djelovale nerazumo. Biuković je ovdje na svom vrhuncu, bar po mom ukusu. Teško mi se odlučiti izgleda li bolje crno-bijelo ili u boji, no za sada ipak laganu prednost dajem crno-bijeloj varijanti.

Nisam rođen u Zagrebu, ali sam dobrih osam godina živio tamo i prirastao mi je srcu. Kad na stranicama Ponosa Vragova vidim poznate lokacije ispred kojih i kroz koje sam toliko puta prošao, teško je ostati ravnodušan. Stadion u Kranjčevićevoj, Kip Bogorodice na Kaptolu, Zagrebačka katedrala, Maksimirski park, srušeni Savski most... Sve to dodaje još jednu osobnu notu zbog koje ovaj strip volim još više. Prvi put sam ga pročitao 2010. godine kada ga je Fibra prvi put objavila. Evo prošlo je skoro pa 9 godina od tada, a neki Biukovićevi kadrovi ili Macanovi dijalozi bi mi se odmah formirali u mislima kad god bi vidio ovaj strip kako sjedi na polici. Odličan je, baš odličan.
"There's no such thing as a good time for bad luck"

Paka01

SILVER SURFER: Rebirth of Thanos



Priča: Jim Starlin - 8/10
Crtež: Ron Lim - 9/10
OCJENA: 85%



Ispao je ovaj strip na kraju bolji nego šta sam očekivao. Ne znam ni sam zašto, al prije čitanja sam pomislio kako bi ovo možda moglo biti donekle zastarjelo i da bi mi moglo biti naporno za čitati. Srećom, bio sam u krivu. Za početak moram spomenuti da mi se sviđa kako je ova priča sastavljena od dva dijela; ajmo reći uvodnog u kojemu glavnu riječ ima Silver Surfer, te ovog drugog koji se sastoji od dvodijelnog mini-serijala Thanos Quest u kojem glavnu ulogu ima Thanos. Surferov prvi dio baš odlično funkcionira kao prolog, zanimljiv je i budi znatiželju. Sviđa mi se Starlinova lakoća pisanja jer nema nikakve pretencioznosti iako se radi o ovako grandioznoj priči. Starlin malo po malo postavlja temelje, nema žurbe i sve ide ugodno laganijim tempom da mi je baš bio gušt čitati. Međutim, u Surferovom dijelu priče i se nalazi i najslabiji dio svega ovoga, a to je cijela jedna sveska s Impossible Manom, te druga gdje se Surfer pokušava otarasiti Draxa the Destroyera. Ne znam zbog čega se Starlin odlučio napisati ove dvije epizode, no imam osjećaj da je baš dosta prostora potraćeno na bespotrebne okršaje s ovom dvojicom likova, a i humor stvarno nije na razini jedne ovakve priče.

Drugi dio, Thanos Quest, je odličan i tu napokon vidimo Thanosa dok skuplja Infinity Gemove. Prvi mi je ovo stripovski susret sa Thanosom (do sada sam ga znao samo iz filmova), no moram priznati da ga Starlin piše s takvom lakoćom da sam imao osjećaj kao da sam pričitao tonu stripova u kojima je u glavnoj ulozi. Radnja ne samo da je epskih razmjera, već je i strašno kvalitetno napisana, do te mjere da sam par puta baš zastao i pomislio "bome, ovo je super, ovo nisam očekivao". U dijalozima nema praznog hoda, nijedna rečenica nije ubačena bez razloga i cijeli tekstualni dio funkcionira skladno.

Crtež... uh, crtež! Ron Lim je sjajan. Moram priznati da mom nestručnom oku malo baca na Georgea Pereza (vjerojatno podložno diskusiji, al šta je tu je), no za mene to može biti samo plus. Ne znam, čiste linije, odlični crteži kako svemirskih prostranstava, tako i raznih alienskih svjetova, likovi su puni života i kretnje su im dinamične... Odličan je i čini mi se da bi ovom stripu savršeno legao neki veći format kako bi se crtež došao do izražaja u punom sjaju.

Sve u svemu sasvim ugodno iznenađenje i strip vrijedan čitanja i nabavljanja za na policu. Brzo se bacam i na Infinity Gauntlet.
"There's no such thing as a good time for bad luck"

boss52

Ceo Silver Surfer Vol. 3 je, od #1 do #75 sjajno zabavna svemirska sapunjara i vozi za sve pare. Posle se rasplinjuje, ali je i dalje koliko toliko čitljiv dok scenario ne preuzme Perez.

Svaka čast Buscemi, ali za mene je Ron Lim definitivni crtač Surfera.
From the rockin' of a cradle to the rollin' of the hearse
The goin' up was worth the comin' down

Paka01

Prolistao sam malo i brojeve Silver Surfera šta idu nakon ovog trejda. Djeluje zanimljivo, al nekako mi se baš i ne da sad uhvatiti se cijelog runa od dobrih 75 brojeva, tako da će vjerojatno pričekati neke bolje dane :D Al hvala na preporuci.
"There's no such thing as a good time for bad luck"

Pjerooo

Pročitaj SS v3 #40-50 pre nego što pređeš na Infinity Gauntlet. #39 možeš da preskočiš, to je filer epizoda nekog gostujućeg autorskog tima.

Mhejl

Prejak je Thanos Quest, toliko ideja i odličnih momenata nakrcano u 100 strana stripa - rijetko se vidi tako "zgusnuto" pisanje u stripu, sa tako dobrim efektom. Ove Silver Surfer preludije nisam čitao. Šteta što čitava priča dosta padne u Infinity Gauntlet, sa onim epskim tabačinama, mada su kosmički momenti i dalje inspirisani.
Očevu sobu krase gusle stare i crno-bijeli tv...
njegov kapital su gomile knjiga, ideje i problemi

Paka01

X-O MANOWAR: By the Sword



Priča: Robert Vendetti - 7/10
Crtež: Cary Nord - 7/10
OCJENA: 70%



Izdavačka kuća Valiant Comics mi je do sada bila poznata samo po reputaciji. Kroz zadnjih 6-7 godina sam s vremena na vrijeme nailazio na informacije o njihovim naslovima koji bi se nerijetko spominjali kao dobro štivo za nekoga tko traži superherojske stripove nevezane za Marvel ili DC. U svojih 30 godina postojanja izbacili su pristojnu brojku naslova, no 2012. su imali takoreći reboot svih junaka pod svojim okriljem. Dovedeni su novi autori, priče su krenule ispočetka i smatrao sam da je upravo to razdoblje odlična prilika za provjeriti što Valiant nudi. Kao logičan izbor se nametnuo jedan od njihovih poznatijih junaka, X-O Manowar.

Za početak stvarno nije loše. Priča ne donosi ništa revolucionarno, ali su i ideja i izvedba dovoljno zanimljive da za sada nastavim čitati. Cijeli ovaj trejd funkcionira kao uvod u veću priču, a glavni lik je Aric, Vizigot kojeg u 5. stoljeću za vrijeme borbe s Rimljanima otima alienska rasa i odvodi na matični brod da služi kao rob. Osim Arica, oteti su još mnogi pripadnici njegovog plemena, a na brodu nalaze i na ljude s drugih predjela Zemlje. Nakon godina i godina zarobljeništva, Aric i ostatak zarobljenika odlučuje da je vrijeme za ili slobodu ili smrt i kreću u borbu protiv tamničara. Prilikom pokušaja bijega, Aric slučajno biva povezan s "oklopom Shanhare", predmetom religioznog štovanja alienske rase. Koristeći nove sposobnosti oklopa, Aric uspijeva poraziti dio neprijatelja, no prilikom bijega (zbog za sada neotkrivenih detalja) biva prebačen 1600 godina u budućnost, u današnje vrijeme.

Uglavnom, tako otprilike završava prvi trejd i kao što se može vidjeti, izgleda da priča tek sada zapravo počinje. Brzo se čita, lagano je i zabavno, tako da bi ovaj strip za sada okarakterizirao kao sasvim pitku SF avanturu. Što se crteža tiče, za njega je zadužen Cary Nord koji mi je do sada bio poznat jedino kao autor Conana iz Busiekove faze. Nije loš, ali stavili su ga u tandem s ne baš kvalitetnim tušerom koji mu donekle guši onaj izražajni stil kakav je imao u Conanu. Vidit ćemo kako će se priča razvijati kroz sljedeće brojeve, pogotovo kad se uplete još poznatih likova. Svijet u kojem obitavaju likovi Valiant Comicsa je također povezan, svi se događaji odvijaju u jednom zajedničom univerzumu. Moglo bi biti zabavno.
"There's no such thing as a good time for bad luck"

Paka01

ROBIN: Year One



Priča: Chuck Dixon, Scott Beatty - 7/10
Crtež: Javier Pulido - 7/10
OCJENA: 70%



Simpatičan strip koji služi kao logično sljedeće poglavlje razvoja lika Dicka Graysona nakon što ste pročitali Dark Victory. Dok nam je taj strip prikazao pravi origin Robina, Year One donosi neke od prvih avantura koje je Grayson doživio u radu s Batmanom. Nemojte očekivati mračnu i ozbiljnu priču (iako ima i takvih momenata!) u stilu istoimenog Batmanovog stripa, već nešto optimističniju i razigraniju izvedbu koja više odgovara Graysonovom karakteru.

Ne bi prepričavao priču u detalje s obzirom da je dosta jednostavna, ali reći ću da kroz četiri sveske i sukobe s četiri različita različita zločinca Robin prolazi kroz brojne fizičke i emocionalne traume, svakim korakom postajući sve bliži onoj osobi koju danas znamo kao Nightwing. Treba svakako napomenuti da među glavnim osobinama ovog stripa i Graysonov odnos s Alfredom koji je ovdje zastupljen više nego što sam navikao vidjeti/čitati u ostalim Batman naslovima. Napokon imamo Alfreda koji nije samo vojnik u Bruceovom pohodu, već je čovjek sa svojim strahovima, zapažanjima i stavovima koje se ne boji direktno iznijeti.

Pulidov crtež je jednostavan i stiliziran i iako ga ne krasi izrazita detaljnost, lijepo nadopunjuje ovako laganu priču. Ostavlja mi dojam kao da zapravo gledam kadrove iz animiranog filma, tako da me ne bi čudilo da prije ili kasnije dobijemu neku vrstu animirane adaptacije. Za kraj bi rekao da je ovo skroz pristojan i pitak strip čija se glavna kvaliteta očituje u odlično prikazanom odnosu Graysona i Alfreda.
"There's no such thing as a good time for bad luck"

Snake Plissken

#164
Uuu, nisam  ni znao za ovo. Odmah da se skine.

Da se nadovezem na hvalospeve TQa - to mi je jedan od omiljenih stripova.

Jedan od retkih koji uvek imam na hardu i uvek me oraspolozi kad ga procitam. Tako je dobro napisan, detaljan, iako ne moras imati prakticno nikakvo predznanje, leti, ima taj neverovatni smek, tako epski, a opet ni blizu nekom fentazi proseravanju. Sjajna stvar. Bas i razmatram stalno koje cu izdanje kupiti.