Crisis on infinite reviews - by Paka01

[Paka01]

BATMAN: The Monster Men



Priča: Matt Wagner - 7/10
Crtež: Matt Wagner - 8,5/10
OCJENA: 78%


Ima nešto skroz zadovoljavajuće u čitanju priča vezanih uz same početke Batmanove karijere i mistike vezane uz njegova rana pojavljivanja. Moram priznati da me oveseli svaki put kada se negdje u stripovima spomene "The Bat-Man" pošto odmah dobijem dojam da čitam Batmana kojeg nitko ne poznaje, Batmana koji je još uvijek misterija i čija uloga u Gothamu još nije jasno definirana. Takvog Batmana pratimo i u ovom stripu kojeg potpisuje odlični Matt Wagner kojeg možda najbolje poznajete po serijalu Grendel, dok će meni za stalno ostati pamtljiv kao autor serijala Sandman Mystery Theatre (bit će riječi o tome u jednoj od budućih recenzija)

Naime, kronološki smještena više-manje odmah iza Millerovog Year One, ova priča nam predstavlja Batmana koji još uvijek nije stasao u zaštitnika Gothama kakvog ga obično doživljavamo, policija mu idalje ne vjeruje, dok Jim Gordon još uvijek nije u potpunosti načisto sam sa sobom je li mu misteriozni Bat-Man neprijatelj ili saveznik. Glavna premisa priče se odnosi na negativca Huga Strangea i njegove genetski modificirane ljude-čudovišta koji za sobom ostavljaju iskasapljene ljude, udove i krv... Ono na što je Wagner najviše ciljao je opis prvog susreta Batmana, a ujedino i cijelog Gothama s nadprirodnim elementima i neljudskim negativcima, pa se tako bez problema može reći da je ovaj strip (i njegov nasljednik "Batman and the Mad Monk", također od Wagnera) zapravo prijelazna stepenica između neiskusnog Batmana koji se bori protiv kriminalaca, te onog Batmana koji ima široki spektar nadnaravnih i neobičnih negativaca na koje smo toliko navikli. Treba se priznati da Wagner stvarno zna šta radi, a to pogotovo vidimo u dijalogu između Batman i Gordona kada potonji s popriličnim strahom u očima ne želi povjerovati da su iskasapljene žrtve zapravo djelo neke vrste nadljudi. Kroz takve male momente nam Wagner daje jednu uvjerljivu ljudsku priču u kojoj su ljudi s očekivanim emocionalnim reakcijama prema onome što ne poznaju i što ih plaši.

Interesantno je spomenuti da je jedan od negativaca također i mafijaš Sal Maroni, lik kojega već poprilično dobro poznaju oni koji su čitali Long Halloween. Također, kroz ovaj strip dobivamo i još jedan mali dio slagalice u Batmanovoj mitologiji tako što možemo vidjeti prvo prototip, a zatim i prvi Batmobile Nije toliko bitno za samu priču, ali čovjeka veseli. Kao šta sam rekao, Wagner stvarno dobro barata likovima i ustvari ne mogu istaknuti ništa što bi smatrao nekim većim propustom u stripu, čak i da želim. Crtež mu je također stvarno odličan, na momente jednostavan, na momente dovoljno detaljan da zastanete nakratko pogledati neke table trenutak duže. Da rezimiram, preporučam vam ovu priču. Ne vjerujem da će vas raspametiti nekom genijalnošću, ali s druge strane, mislim da to Wagner nije ni planirao. Imate stvarno stvarno dobru priču koja praktički nema nimalo praznog hoda, sadrži uvjerljive likove, interesantnu i dobro razrađenu radnju i na kraju odličan crtež. Mislim da je to sasvim dovoljno za uživanje

---

NABAVKA NA PAPIRU:
Vrijedno čitanja, ali NE dovoljno da bi stajao na polici.

[Pjerooo]

Vagner ima odlican nos za pulp, bas mi je dobro legao njegov Shadow vs Grendel mini, mada mu je Shadow: Year One bio znatno slabiji. O Sandman Mystery Theatre ne treba trositi reci  [hail2]

[Paka01]

Ako mislite da sam zaboravija na recenziranje, nisam Samo eto, sto stvari se dešavalo od zadnjeg javljanja, al u pripremi je osvrt na jedan super strip

[john connor]

Samo napred, odlični su tekstovi.

[Paka01]

Hvala
Evo nakon poduže pauze, vratio sam se polako


JSA vol. 1: Justice Be Done



Priča: James Robinson, David S. Goyer - 8/10
Crtež: Stephen Sadowski - 8/10
OCJENA: 80%


Ukoliko bi morao izabrati jedan tim superjunaka kojega bi etiketirao kao najdražeg, Justice Society of America bi bili na prvom mjestu, daleko daleko ispred mnogo popularnijih Justice League of America ili nekih drugih poput Teen Titansa naprimjer. Iako sam cijeli serijal JSA pročitao već prije nekoliko godina, nedavno sam imao priliku za male novce nabaviti sve trejdove na papiru, tako da sam se dao u obnavljanje gradiva počevši s prvim trejdom Justice Be Done.

Treba uzeti u obzir da je ovo početno poglavlje jedne mnogo veće priče, ali i unatoč tome dobivamo poprilično interesantnu radnju koja kreće s likom s kojim se u DCu nismo dugo sreli, točnije s Wesleyem Doddsom, prvim Sandmanom...  Igrom slučaja, ono što Dodds radi u prvom poglavlju cijele priče ostavlja dalekosežne posljedice na staru gardu heroja, posebno na Alana Scotta, Jaya Garricka i Teda Granta, odredom poznatih kao originalni Green Lantern, Flash i Wildcat, koji odlučuju reformirati Justice Society of America. Međutim, ono što ih razlikuje od svih ostalih timova superjunaka je njihova nazovimo to tako povezanost. Jer ako mene pitate, kada je u pitanju JLA, njih više manje gledam kao neku nezaustavljivu vojsku nepobjedivih heroja, Teen Titansi mi odaju dojam nešto opuštenijih prijateljan - no JSA je obitelj. Stvar je u tome što se u JSA nalaze heroji svih dobnih skupina poput gore spomenutog temeljnog trojca, pa preko nekih mlađih superjunaka koji tu predstavljaju svoje već ostarjele (ili pokojne) roditelje poput Black Canary ili Starmana, Jacka Knighta, nekih čak neljudskih heroja poput Hourmana, pa sve do puno mlađih, junaka poput Stargirl i nekih drugih o kojima će više riječi biti u sljedećim trejdovima. Kao što sam rekao, Justice Be Done služi više manje kao uvod u sveukupnu mitologiju koja okružuje JSA, tako da bi se usudio reći da je sama radnja tu malo zapostavljena. O, nemojte da vas ovo prevari, akcije itekako ima, pogotovo u momentima koji su vezani za pojavljivanje novog Dr. Fatea, ali hoću reći da je cijela akcija stavljena pomalo u drugi plan, što nikako nije loše po mom mišljenju.

Ne želim spoilati puno, ali napomenuti ću samo da je jedna od pozitivnijih stvari kod ovog serijala ta što vam otvara vrata u mnogo smjerova, pa tako imate mogućnost istraživati tko su zapravo sva ta imena koja se u priči spominju. Poznato je da Robinson odlično barata znanjem o Golden Age razdoblju superherojskog stripa, pa tako imamo neke stare stare likove poput Speeda Saundersa koji se prvi put pojavio u Detective Comics #1, daleke 1937. godine, par godina prije Supermana i Batman, ali možemo vidjeti i neke rubne likove poput Gaimanovog Sandmana (više-manje), što cijeloj priči stvarno daje onu mističnu notu.

Crtež je stvarno na razini i moram spomenuti da mi je Sadowski daleko najdraži crtač kroz cijeli run i drago mi je da se zadržao toliko dugo. Iako bi ga mogao etiketirati kao običnog mainstream crtača poput npr. Ivana Reisa, ima nešto u njegovim likovima što ga izdvaja od drugih crtača. Ne znam je li to zbog nešto debljih linija nego što sam navikao vidjeti ili zbog ponešto većeg korištenja crne boje nego kod drugih crtača, ali Sadowski odlično paše ovom serijalu.

U sljedećem trejdu - Geoff Johns!

---

NABAVKA NA PAPIRU:
Ukoliko mislite nabavljati kompletan serijal (a smatram da je vrijedan toga), onda DA. U suprotnom, nema baš smisla držati samo ovaj početni trejd na polici bez ostatka.

[Paka01]

IDENTITY CRISIS



Priča: Brad Meltzer - 9,5/10
Crtež: Rags Morales - 7,5/10
OCJENA: 85%


Teško je nekako suvislo otvoriti recenziju jednog ovakvog poprilično ozbiljnog stripa, tako da virujem da neću okolišati kažem li da je Brad Meltzer ovdje napravio nešto poprilično bitno po pitanju svijeta superheroja. Naravno, i do tada smo imali primjera stripova u kojima glavni likovi ili njihovi životni suputnici stradavaju, no nikada u tolikoj mjeri koju je ispričao Meltzer. Nažalost, ne mogu ovo recenzirati bez određenih spoilera, tako da budite pripremljeni na to... Rano u priči se susrećemo s Elongated Manom koji kroz prvo poglavlje saznaje da mu je žena ubijena u njihovoj kući. Klasični primjer ubojstva u prostoriji zaključanoj iznutra, ovaj događaj služi kao katalizator budućih događaja koji će otkriti raznorazne prljave tajne vezane za JLA.

Iako u naslovu stripa nema imena JLA, većinom su glavni likovi (uz neke iznimke) upravo iz tog tima. Ono što je posebno interesantno je to da Green Arrow vodi glavnu riječ kao narator cijele priče. Nije to za čuditi, pogotovo s obzirom da je Meltzer već otprije napisao jednu Green Arrow priču, Archer's Quest. Osim toga, Oliver Queen kao naraton vrhunski funkcionira. Naime, kako priča teče saznajemo mnogo toga o JLA što do tada nismo znali, ali što ima itekakvog smisla. Ako je ikada postojao privid da su svi glavni članovi JLA jednaki prema rangu, Meltzer to briše, pa tako dobivamo zapovjednu piramidu po kojoj vidimo da Supermanova riječ ne vrijedi jednako kao npr riječ Hawkmana. Prva stvar koju nam Meltzer otkriva je da (očekivano) glavni igrači poput Supermana i Batman rijetko kada ostaju na takoreći čišćenju poslije neke akcije, pa tako otpremanje negativaca zapada likove malo nižeg ranga. Prilikom jedne takve situacije, neki od tih članova tima su naišli na Doctora Lighta kako siluje Sue Dibny, ženu Elongated Mana. Šake i udarci su pali i nakon teško donešenih odluka odlučeno je da će se Doctor Lightu izbrisati pamćenje kako se tako nešto nikada ne bi ponovilo... Igrom slučaja, ulozi su se još više povećali nakon što je Batman otkrio o čemu se radi. Potrebno je napomenuti kako postoji i određena vrsta straha prema većim igračima od strane manjih. Da, možda su svi oni prijatelji tu i tamo, ali u Identity Crisis JLA nikada ne izgleda kao krug prijatelja, već kao prava organizacija koja ima svoje podgrupe i grupice, po mom mišljenju poprilično realno stanje stvari. Sjetite se, jeste li ikada u životu bili dobri sa apsolutno svim ljudima s kojima ste okruženi?

Druga stvar koju nam Meltzer pokazuje je ta da osim zapovijedne piramide postoji još nešto, a to je da ni najčišći likovi nisu toliko čisti koliko bi očekivali. U jednom veoma interesantnom poglavlju dano nam je do znanja da je Superman itekako svijestan lobotomije Doctor Lighta iako nije bio tamo. Riječima Green Arrowa, Superman čuje što želi čuti, vidi što želi vidjeti i iako nikada javno to ne bi smio priznati, Superman ipak podržava njihovu odluku... Mislim da je upravo ovaj momenat ključan kod onih koji zapravo nikako ne vole Identity Crisis, pošto se njime ruši do tada poprilično stabilan status quo kakav je Superman imao. Jednostavno, više ne postoje bijeli likovi, svatko, ali ama baš svatko u sebi ima onu nijansu sive. Pitanje je samo je li ta siva bliža crnoj ili bijeloj boji.
Treća stvar koju nam Meltzer pokazuje je nešto jednostavnija, ali ne zbog toga i manje bitna. Naime, kroz sve ove kritike i promjene koje Meltzer radi, jedna stvar ostaje jača od svega drugoga. Obitelj je bitnija od svega i mislim da bi mogao zapravo sa popriličnom sigurnošću reći da je to ona prava tema ovog stripa. Iza cijele te priče o ubojstvima, zavjerama i tajnama, kroz sve to se proteže tema povezanosti između članova obitelji... Oliver Queen i njegov sin, Clark Kent i njegovi roditelji, Dick Grayson na posjeti grobovima svojih roditelja, Captain Boomerang i njegov sin za kojeg nikad nije znao da ga ima, te daleko daleko najupečatljivija scena vezana za Tima Drakea i njegovog oca. Onaj trenutak kada on moli Batmana da mu spasi oca, rekao bi da je to među top 3 najbolja trenutka koja jedan ovakav strip može ponuditi.

...

Razumijem zašto ljudi možda ne vole Identity Crisis, ali isto tako razumijem da status quo i služi da bi ga se nakon nekog vremena srušilo/promijenilo. Mnogi svoje heroje vole čistima, savršenima i dobrima, no svijet nije takvo mjesto pa zbog toga mislim da ni stripovi ne bi trebali biti takvi. Ukoliko ste zbog ovoga pomislili da ćete se tu susresti s onim Imageovim Liefeldovskim likovima iz 90ih, gadno ste pogriješili... Ima tu nešto toga, naravno, baš kao što ima i onog dobrog starog karakteriziranja crnog/bijelog u likovima, ali budite sigurni da Meltzer ovdje itekako zna šta radi, itekako zna balansirati između dobrog i lošeg. Ovo je priča o ubojstvima, zavjerama i zločinima. Ali ipak, prije svega je ovo ipak priča o ljubavi.

---

NABAVKA NA PAPIRU:
DA, bez ikakve rasprave.

[Paka01]

Da vas malo motiviram, kad vec ne komentirate stripove ima li nesto sta zelite da recenziram? Navedite svoje prijedloge, a najzanimljivijeg cu procitati i recenzirati. Ne mora nuzno biti DC

[c0fi98]

Ostranderovi Suicide Squad ili Spectre. Baš bih voleo da čujem tvoje mišljenje o njima.

[Pjerooo]

Wonder Woman - Hiketeia (GN)

[Paka01]

JSA vol. 2: Darkness Falls



Priča: Geoff Johns, David S. Goyer - 7/10
Crtež: Stephen Sadowski - 8/10
OCJENA: 75%


Exit James Robinson, enter Geoff Johns!

Drugi trejd ovog odličnog serijala započinjemo na način da James Robinson napušta tim, a na njegovo mjesto dolazi danas itekako poznati i popularni Geoff Johns, u vrijeme kada je pisao svoje najbolje radove. Igrom slučaja, njegov početak na JSA bi mogao okarakterizirati kao donekle trnovit, pa tako ne treba čuditi da mi je prvih par brojeva ostavilo poprilično mješovit dojam. Mislim da mogu sa sigurnošću reći da je Johns imao sreće što je i Goyer još uvijek bio uz njega kako bi ga mogao voditi i donekle usmjeravati priču u pravom pravcu. Ono šta međutim možda nećete znati na prvo čitanje je to da je (iako vam radnja u ovom trejdu može izgledati poprilično razbacano) Johns upravo na ovako kaotičan način zapravo postavio temelje svog cjelokupnog budućeg runa. Praktički svaka njegova buduća priča ima korijen u ovom trejdu, koliko god to nevjerojatno zvučalo. Bilo da se radi o počecima iskupljenja Black Adama, osnivanja novog Injustice Societyja, uspon Kobre, Hawkgirlini prošli životi ili usponu Obsidiana i Extanta, ovaj trejd to sve ima. Upravo je priča o Obsidianu, odbjeglom sinu Alana Scotta je okosnice ovog trejda, te je meni osobno čak i možda najmanje napeta od svih priča u cjelokupnom serijalu. Ne kažem da je loša, naprotiv, ali je nekako odveć "obična" da tako kažem... Ne odskače od nekog prosječnog superherojskog štiva.

Ali ipak, i tu se da naći nekih odličnih momenata, kao što je npr. cjelokupna karakterizacija Black Canary, koju do tada nismo imali baš toliko prilike vidjeti. Također, dobivamo i dva nova heroja, a to su Dr. Midnite i Mr. Terrific. Međutim, ona priča koja briljira je zapravo sadržana u samo jednom broju, a to je ona gdje Wildcat zbog ozljeda ostaje u headquartersima gdje ga napada Injustice Society. Da ne spoilam, veselje i zabava u samo 20ak stranica I upravo su ovakve male priče ono što mi je kod Johnsa bila jedna od jačih kvaliteta, nešto što je čini mi se već odavno izgubio.

Virujte da stvarno nema smisla pričati malo po malo šta se sve dešava u ovom trejdu, s obzirom da je toliko priča započelo, te ću se njima pozabaviti  u skorije vrijeme, kako se priča bude odmotavala u budućim trejdovima. Kažem, ovo je možda i najslabiji JSA trejd uopće, ali ne treba to uzeti prestrogo. Idalje je to jedna odlična odlična superherojština

U sljedećem trejdu - Carter Hall!

---

NABAVKA NA PAPIRU:
Baš kao i za prvi JSA trejd, znači DA ako mislite uzimati cijeli serijal.

[Paka01]

SUPERMAN: Red Son



Priča: Mark Millar - 9/10
Crtež: Dave Johnson, Kilian Plunkett - 9/10
OCJENA: 90%

Ah, Elseworlds

Ne znam koliko ste upoznati s konceptom Elseworldsa, ali šema je u tome da se obično radi o samostalnoj priči koja se nalazi van kontinuiteta, te obično poznate junake stavlja u neke nesvakidašnje i neobične situacije. U ovom slučaju se bavimo pitanjem šta bi se dogodilo da je raketa u kojoj je mali Kal-El poslan s Kryptona sletila u ruralnu Ukrajinu za vrijeme hladnog rata 50ih.

Interesantna premisa, zasigurno, no je li ispunila očekivanja? Po meni definitivno je.

Mark Millar u ovom slučaju nije samo ispričao dobru priču, već je u ovih otprilike 160 stranica uspio napraviti jedan sasvim novi svijet koji zapravo odlično funkcionira. Nemojte da vas ovo Superman u naslovu u potpunosti zavara, pa da pomislite da se tu radi samo o njemu i njegovoj paleti likova. Ono šta Millar radi je to da zapravo gradi cjelokupni DC univerzum u malome, pa tako susrećemo i neke druge junake poput Batmana, Wonder Woman, Green Lanterna i sličnih. Naravno, Lex Luthor i Lois Lane su tu također bitni i vrlo dobro uklopljeni, ali interesantno je vidjeti i Lanu Lang koja na samo nekoliko stranica čini odličnu povezanost između mita o Supermanu kojeg prikazuju mediji, te njegovog odrastanja kao običnog dječaka u poljima Ukrajine. Sama priča se proteže kroz nekih 50ak godina, te vidimo razvoj Supermana od lutke i marionete Staljina, pa do (donekle) prosvjetljenja i osamostaljenja i njegovog osobnog vođenja Sovjetskog Saveza. Vidimo Lexa Luthora koji svim silama pokušava dokazati da je Superman ogromna opasnost za cijeli svijet, a ponajviše vidimo prelazak gospodarske moći na stranu SSSR-a, do te mjere da se praktički cijeli svijet osim SAD-a udružuje u jednu veliku crvenu zajednicu. Green Lanterni su predstavljeni kao anti-Superman odred i nažalost njihova slaba predstava je ono zbog čega sam skinuo jedan bod pri ocjenjivanju priče, po meni jedini minus u cijelom stripu. Međutim, budite sigurni da Batman i Wonder Woman nisu razočarali. Batman kao ruski anarhist je apsolutno genijalan, svaka njegova pojava vrijedi zlata, dok je angažman Woder Woman također odlično pogođen. Romansa se nazire svako toliko, međutim nikako da to eskalira, te odnos nje i Supermana svako malo pleše između službenog-političkog i romanse, nikako da prevagne na jednu stranu.

Kako priča sve više ide kraju, SF detalji stripa sve više dolaze do izražaja, eskalirajući u zadnjih 10ak stranica koje su apsolutno maestralno napravljene. Stvarno je teško išta kazati bez da se spoila priča, ali sa sigurnošću tvrdim da će vas sami kraj ostaviti itekako iznenađenim. Mene bome je. Millaru svaka čast za ovakvu ideju, nikad mi to ne bi palo na pamet.

Šta se crteža tiče, fantastičan je, ali baš fantastičan. Dave Johnson pokriva prva dva dijela priče i itekako zna šta radi, bazirajući svoj crtež na starim sovjetskim propagandnim plakatima iz toga vremena, šta odlično odgovara prirodi priče. Ponekad se linije da tako kažem mogu činiti kockaste, međutim to je u ovom slučaju samo plus, pošto sveukupni prikaz odlično dočarava te propagandne materijale i duh tog vremena. Paleta boja je vrhunska, sve se nekako vrti kroz crvenu, sivu i crnu, tako da kad u nekim situacijama imamo potpuni kontrast (npr. u prikazu Paradise Islanda ili Green Lantern korpusa), dobivamo odličan prikaz takvog svijeta. Kilian Plunkett je radio treći dio i zbog toga sam skinuo jedan bod s crteža. Nemojte me shvatiti krivo, Plunkett je također odličan, međutim nekako sam mišljenja da promjena jednostavno nije bila potrebna.

I eto, sve u svemu super strip koji preporučam svima da ga pročitaju. Ne samo zato da bi vidili kako se Superman snašao u drugačijoj ulozi, već zato šta je unatoč svemu ovo jedna vrhunska priča, u to nema sumnje.

---

NABAVKA NA PAPIRU:
Mislim da bi ovo trebalo stajati na polici svakog ljubitelja superherojskog stripa. DA, bez imalo ustručavanja.

[Pjerooo]

Odlican je Red Son. Miller je pametno odlucio da maksimalno izbegava bavljenje politickim\socijalnim\ekonomskim temama i sav fokus preusmeri na likove. Baratanje pomenutim temama ovde treba samo da se prihvati zdravo za gotovo, svaka iole dublja analiza zavrsila bi se neslavno po Millara.

Kraj je bas dobar, kako emotivno, tako i po funkciji zatvaranja ove elseworlds price u sopstveni mehur.

Posebno mi je zanimljivo razresenje cele price, gde Sups uspeva (zahvaljujuci Lexovoj poruci) da presece svoj put ka despotizmu i ostane dosledan svojim urodjenim vrednostima. Nasuprot njemu, Luthor u svojoj pobedi postaje neka vrsta benevolentnog Staljina, i pretvara se u sve ono za sta je optuzivao Supermena. Iako su njihove uloge bile obrnute, na kraju je svako ostao u okvirima svoje originalne karakterizacije. Po meni je to najbolji nacin za igranje u elseworlds pricama. Ovo mi je nesumnjivo najbolji Millarov uradak, daleko ispred Gradjanskog rata, Starca Logana, Mocvarka itd.

[Paka01]

Odlican je Red Son. Miller je pametno odlucio da maksimalno izbegava bavljenje politickim\socijalnim\ekonomskim temama i sav fokus preusmeri na likove. Baratanje pomenutim temama ovde treba samo da se prihvati zdravo za gotovo, svaka iole dublja analiza zavrsila bi se neslavno po Millara.

Kraj je bas dobar, kako emotivno, tako i po funkciji zatvaranja ove elseworlds price u sopstveni mehur.

Posebno mi je zanimljivo razresenje cele price, gde Sups uspeva (zahvaljujuci Lexovoj poruci) da presece svoj put ka despotizmu i ostane dosledan svojim urodjenim vrednostima. Nasuprot njemu, Luthor u svojoj pobedi postaje neka vrsta benevolentnog Staljina, i pretvara se u sve ono za sta je optuzivao Supermena. Iako su njihove uloge bile obrnute, na kraju je svako ostao u okvirima svoje originalne karakterizacije. Po meni je to najbolji nacin za igranje u elseworlds pricama. Ovo mi je nesumnjivo najbolji Millarov uradak, daleko ispred Gradjanskog rata, Starca Logana, Mocvarka itd.

Nisam ni vidija da si pisao vamo

Slažem se sa svime šta si napisa, pogotovo za ovo zadnje. Iako nisam čita njegovog Swamp Thinga, Red Son mi je također puno bolji od totalno prosječnog Civil Wara i vrlo dobrog Old Man Logana. Međutim, kad bi mora birat njegov najbolji strip, ne bi se moga odlučit između Red Sona i Ultimatesa.

...

Next stop: Aquaman by Geoff Johns!

[Pjerooo]

Procitah i Monster Men pre neki dan. Simpaticno je skroz - ko voli Wagnera, sigurno ce mu se svideti i ovaj mini-serijal

[ness1602]

Jeste,ja ga citao bas odavno. Jeste cista kopija prvih Bet epizoda, ali dobro je podsetiti se njih.