Crisis on infinite reviews - by Paka01

[Paka01]

Recenzija stripa Wytches na stripovi.com - https://www.stripovi.com/recenzije/wytches-wytches-vol-1-wytches/2219/

[Paka01]

ANIMAL NOIR



Scenarij: Nejc Juren, Izar Lunaček - 7/10
Crtež: Izar Lunaček - 7/10
Ocjena: 70%


Tko kaže da se na MaFestu ne mogu otkriti novi dobri stripovi?!

Nitko to ne kaže, naravno, šalim se Igrom slučaja sam za ovaj strip dvojice mladih autora iz Slovenije saznao na ovogodišnjem MaFestu i to baš od crtača i ko-scenarista Izara Lunačeka. Naime, Izar je bio jedan od gostiju i dok sam pričao s njime pokazao mi je sveske koje su on i Nejc Juren uspjeli plasirati na američko tržište.

Animal Noir je, kao što mu i samo ime govori, noir krimi priča u kojoj su glavni protagonisti životinje, a izašla je u obliku četiri sveske za američku izdavačku kuću IDW Publishing. Glavni lik je žirafa imena Immanuel "Manny" Diamond, privatni istražitelj koji biva uvučen u underground svijet nasilja, mafije, pornografije i droge. Priča ne donosi ništa novo ni revolucionarno, no bila mi je dovoljno interesantna da mi zadrži pažnju kroz sve četiri sveske. Jedna od zanimljivijih stvari ovdje je to što autori postavljaju nekoliko poprilično intrigantnih pitanja s kojima se nisam do sada susretao u sličnim stripovima, kao što je npr. problem prehrane mesojeda u svijetu antropomorfnih životinja. Standardno za djela noir tematike, obrati u priči nisu rijetkost i ima ih popriličan broj, no nijedan mi nije ostavio dojam kao da je na silu ubačen. Priča teče logičnim slijedom događaja i s te strane nemam zamjerki. Zanimljiv detalj je i takoreći "off-screen worldbuilding", odnosno prezentiranje detalja iz šireg svijeta Animal Noira u obliku raznih tekstova na kraju svake sveske. Najpoznatiji primjer ovakvog pristupa pripovijedanja je vjerojatno Watchmen u kojem također poslije svakog broja imamo dodatne tekstove, dok se u novije vrijeme slična stvar pojavljuje i kod Monstress. Moram priznati da su u ovom stripu ti dodatni tekstovi poprilično zanimljivi, vrijedni su čitanja i lijepo nadopunjuju glavnu priču.

Negativne strane ovog stripa se odražavaju u (relativno rečeno) mladosti i neiskustvu autora. Dijalozi i tok radnje ponekad djeluju zbunjujuće i teško ih je pratiti. Posebno se to očituje u prvoj svesci gdje sam dobro trebao paziti što se događa kako se ne bi pogubio. Kako brojevi odmiču, tako i pripovijedanje postaje sve bolje, no idalje tu i tamo imamo trenutke koji su odrađeni pomalo nezgrapno. Nadalje, Lunačekov crtež mi sam po sebi nije loš, ali moram priznati da mi ga je teško upariti s ovakvom tematikom priče. Za moj ukus je previše karikaturalan za teme kojih se Animal Noir dotiče, no opet, sve je to stvar osobnog ukusa i ne znači da bi i vama ostavio isti dojam.

Nažalost, najgora stvar oko ovog stripa je to što je nedovršen. Po Izarovim riječima, sveske Animal Noira su se prodavale u nekih 2-3 tisuće komada po broju, što je IDW procijenio kao neisplativu opciju i od 10ak planiranih brojeva izašla su samo ova četiri. Autori su saznali da ih se gasi tek kada je izašla treća sveska, tako da nisu ni pokušavali brzinski zaokružiti priču u posljednjem broju (koji završava cliffhangerom), već će ostatak priče izbaciti u slovenskom izdanju kod jednog od domaćih im izdavača. Na meni je samo poželjeti im sreću i nadam se da nećemo dugo trebati čekati na nastavak.

[Paka01]

HEROES IN CRISIS



Scenarij: Tom King - 1/10
Crtež: Clay Mann, Mitch Gerads - 7,5/10
Ocjena: 42,5%


Inače mi nije drago davati najniže moguće ocjene jer ipak smatram da većina loših djela, bilo da se radi o stripovima ili nečemu drugome, ipak imaju poneku pozitivnu notu u sebi koja bi ih izvukla od totalnog ocrnjenja, no u slučaju Heroes In Crisis ću izgleda morati napraviti iznimku, barem što se tiče scenarističkog dijela. Tom King se prije ovoga pokazao pisac koji zna napraviti ili stvarno vrhunske stripove (Mr. Miracle, Vision, pa čak i The Omega Men) ili u najgoru ruku prosječne radove koji djeluju previše zanatski da bi ih mogao smatrati kvalitetnima (run na Batmanu). Nažalost, kroz devet brojeva ovog mini-serijala otvorio je i treću frontu i upisao svoj prvi, a nadam se i posljednji potpuni promašaj.

Heroes In Crisis je priča u kojoj apsolutno ništa ne štima.

King ovdje čak i nije imao lošu zamisao. Ideja da postoji mjesto poput Sanctuary gdje bi se superheroji mogli "ispovjediti" u trenucima u kojima im je teško i u kojima preispituju svoje postupke je mogla ispasti sasvim pristojno da je razrađena kako treba i da je fokus priče bio isključivo na spomenutom utočištu. No ono što smo dobili je otišlo skroz drugim tokom s obzirom da je King od ovog mini-serijala odlučio napraviti murder mystery krimić i s time je sve poslao k vragu. Sporadična kratka pojavljivanja raznoraznih superheroja i zločinaca u Sanctuaryju te njihove ispovijedi na kraju više smetaju nego što djeluju zanimljivo. Ne želim prepričavati cijelu radnju, no dojma sam da su događaji postajali sve besmisleniji kako serijal bližio kraju. Kao da je nakon par brojeva i sam King uvidio da priča ne ide nigdje te ju je završio preko one stvari.  

Glavni likovi su potpuno lišeni svojih karaktera i naprosto je teško povjerovati da pratite Boostera Golda, Batgirl, Supermana i ostatak ekipe, a ne neke lijeve, bezimene heroje koji su smišljeni u posljednji trenutak. Nijedan se lik ne ponaša, ne govori i ne odnosi se prema kolegama na način na koji smo od njih navikli. Karakterne crte su nepostojeće, likovi se razlikuju jedan od drugoga isključivo samo zbog različitog fizičkog izgleda, dok su im osobnosti i prepoznatljivi stilovi govora i razmišljanja jednostavno zanemareni. U mojim je očima umjesto svakog junaka ili negativca mogao stajati osobno Tom King i voditi monologe sam sa sobom. Dijalozi su nekoherentni i u dobrom dijelu serijala nemaju apsolutno nikakvog smisla niti značaja osim što popunjavaju stranicu kako ne bi bila tišina. Kad već spominjem popunjavanje, treba također reći da ova mini-serija od devet brojeva sadrži i dvije filler epizode. Nevjerojatan je podatak da imamo čak dva broja koji skoro pa uopće ne utječu na glavni narativ u jednom ovako relativno kratkom stripu.

Crtež je doslovno jedina pozitivn(ij)a stvar u svemu ovome. Clay Mann ima sasvim lijep i pitak stil koji je sasvim ugodan za promatranje, no problem je što su mu kadrovi previše prazni. Česti krupni planovi s jednostavnom pozadinom ne donose nikakve kadrove koji bi ostali za pamćenje. Ima tu kadrova u kojima je Mann stvarno dobar, no čini mi se da ni on nije bio nešto posebno motiviran s obzirom na nebuloznu prirodu same priče. Na par brojeva gostuje i česti Kingov kolaborator Mitch Gerads koji, iako je stvarno dobar, ovdje nije ni sjena samog sebe iz Mister Miraclea gdje je briljirao.

Ne znam ni sam šta da pametno kažem za kraj. Sami kraj priče je takav da će se prije ili kasnije drugi autori trebati uhvatiti ostavljenih repova i učiniti nešto od njih kako bi se neki likovi iz ovog stripa mogli vratiti normalnom životu. Opet kažem, da je fokus bio manje na akciji i bezglavom pokušaju rješavanja besmislenog zločina, mogli smo imati dobar i unikatan strip koji obrađuje zanimljive teme. Ovako nam samo ostaje da što prije zaboravimo ovu abominaciju i kolektivno je potisnemo iz sjećanja.

[bomber]

Sve si napisao što treba. Najveći problem iz kog proizilaze svi ostali je sledeće:

Glavni likovi su potpuno lišeni svojih karaktera i naprosto je teško povjerovati da pratite Boostera Golda, Batgirl, Supermana i ostatak ekipe, a ne neke lijeve, bezimene heroje koji su smišljeni u posljednji trenutak. Nijedan se lik ne ponaša, ne govori i ne odnosi se prema kolegama na način na koji smo od njih navikli. Karakterne crte su nepostojeće, likovi se razlikuju jedan od drugoga isključivo samo zbog različitog fizičkog izgleda, dok su im osobnosti i prepoznatljivi stilovi govora i razmišljanja jednostavno zanemareni. U mojim je očima umjesto svakog junaka ili negativca mogao stajati osobno Tom King i voditi monologe sam sa sobom. Dijalozi su nekoherentni i u dobrom dijelu serijala nemaju apsolutno nikakvog smisla niti značaja osim što popunjavaju stranicu kako ne bi bila tišina.

Na sve mane koje si pobrojao dodao bih i to da je očigledno da King nema urednika jer u trenutku kad se odvija radnja HiC speedsteri nemaju sposobnost putovanja kroz vreme(izgubili su je u završnici Flash War-a), a u DCU:Rebirth je izrazito naglašeno da nije Barry izazvao promenu univerzuma.

O karakternom ubistvu Wally Westa bolje da ne počinjem.

Sa druge strane, Doomsday Clock #10 je odličan i poput DCU:Rebirth predstavlja veliki srednji prst koji Geoff Johns upućuje DiDiotu i njegovoj kliki:



Pošto me mrzi da kucam možete pogledati ova dva klipa jer se autorovo mišljenje poklapa sa mojim:

http://www.youtube.com/watch?v=o4h-N-P-PL0
http://www.youtube.com/watch?v=5peKqpefFvo