Crisis on infinite reviews - by Paka01

[Aleks]

Najgore je što ljudi skoro potpuno previđaju Milarovu subverzivnost u ULTIMATES-ima (pa evo i Paka poredeći ih sa Marvel filmovima, što ima smisla samo utoliko što kostimi MCU heroja liče na Ultimate varijantu), za koju ni sam nisam siguran je li dobra ili loša stvar (za mene ipak bespotrebna), a koja se ogleda u tome što su "nazovi" Osvetnici ovde delom prikazani kao budale koje prave veću štetu nego korist, pa su sve pre nego heroji.

Nisam skoro čitao, a čitao sam samo prvu seriju i deo druge koji je izašao u hrvatskom izdanju, ali tako ih se sećam. Možda i obnovim gradivo. Mislim da nije loš strip, ali čitaoci - komentatori redovno promašuju suštinu. Crtež hiper-realistično detaljan ali i sterilan.

[Lord Vader89]

Al Ekse, ti kao jedan dokazani prekaljeni verni fan Poslednjeg Djeda moras biti veran subverziji kao fenomenu.

zar ne? (pitam za druga)

[Paka01]

Spider-Man: Blue
http://www.stripovi.com/recenzije/spider-man-sp-tpb-6-spiderman-blue/2157/

[Paka01]

DARK ARK - Volume 1 & Volume 2



Priča: Cullen Bunn - 7,5/10
Crtež: Juan Doe - 6,5/10
OCJENA: 70%


Interesantna premisa je ono šta me privuklo ovom stripu; Prije biblijskog potopa, Bog je naredio Noi da napravi arku u kojoj će spasiti sve životinje. Međutim, postojala je i druga arka kojom je upravljao Shrae. Po zapovjedima mračnih i demonskih sila, Shrae je na tu drugu arku ukrcao sva bića tame koja je Bog odlučio žrtvovati u potopu. Na toj mračnoj arci imamo vampire, mantikore, grifine, vukodlake, zmajeve i slična bića koja nisu trebala preživjeti. Na arci je, osim Shraea i njegove obitelji, također i grupa ljudi koja je bačena u lance kako bi poslužila kao hrana demonskim bićima za vrijeme plovidbe. Pravila su jednostavna; sva bića na arci moraju preživjeti potop kako bi se rasprostranila u novom svijetu. Također, Noina arka i životinje na njoj moraju preživjeti kako bi bića u novom svijetu imala hrane u izobilju.

No, šta na mračnoj arci rade jednorozi? Zašto se odjednom pojavljuju anđeli? I kakvo to ogromno i moćno biće ispod površine vode prijeti kako Shraeu, tako i Noi?

Ne znam za vas, al meni je ova ideja baš bila intrigantna i originalna. Bunn lijepo vodi radnju, no kroz ovih 10 brojeva sam stekao dojam da je sve to moglo biti i malo kraće jer se s vremena na vrijeme kadrovi i situacije ponavljaju i vrte u krug. Lijepo je što se Bunn u kasnijim brojevima kroz flashbackove odlučio pozabaviti i razlozima i procesu nastajanja arke. Iako likova ima dosta, još jedan je minus što su svi osim Shraea poprilično jednodimenzionalni. Jedino je kod Shraea prikazana prava karakterizacija, sa svim njegovim sumnjama i dvojbama. Ovih 10 brojeva je po nekom mom sudu završnica jednog početnog poglavlja i iako nemam pojma koliko će ovo brojeva imati na kraju, strip se lako čita i dosta je zanimljiv.
Juan Doe na crtežu se nije nešto previše iskazao, stiliziran je to crtež koji bi bez nelošeg kolora bio dosta nezanimljiv. Likovi su stilizirani, a u gomili raznoraznih čudovišta može se steći dojam da mu se nije dalo previše izmišljati, pa ih dosta liči jedno drugome.

Sve u svemu, nije Dark Ark nikakvo remek-djelo, al je baš zabavan strip za ubiti popodne. Interesantna ideja je idalje ono najzanimljivije šta nudi.

[Paka01]

GREEN LANTERN - Earth One



Priča: Corinna Bechko i Gabriel Hardman - 7,5/10
Crtež: Gabriel Hardman - 8/10
OCJENA: 75%


Možda i najbolji Earth One naslov koji sam do sada pročitao. Super je stvar šta ovo praktički i nije superherojska priča, već je skoro pa čisti SF. Autori su s ovim naslovom napravili točno ono što bi i očekivao od resetiranja jednog uspješnog lika za novu publiku. Idalje se vidi da je to Green Lantern kakvog znamo, no uspješno je osvježen za jednu novu publiku.

Priča se događa u bliskoj budućnosti i prati Hala Jordana koji kao zaposlenik firme za prikupljanje industrijskih sirovina već godinama radi na asteroidima u svemiru. Na jednom takvom asteroidu otkriva srušeni svemirski brod u kojem je truplo Abin Sura, već desetljećima mrtvo. I tu kreće naša pustolovina... U glavnoj ulozi uz Jordana se tu nalazi i Kilowog u nešto drugačijem izdanju nego što smo ga navikli vidjeti u matičnom DC univerzumu. Ono što doznajemo je da su Green Lantern Corpsi već odavno nestali i zamjenili su ih tirantski Manhunteri, dok bivši pripadnici korpusa razbacani po svemiru ili sakrivaju svoju povijest ili se gerilski nastavljaju boriti protiv Manhuntera. Zanimljiva je ova obrnuta situacija koju autori stripa vamo unose, s obzirom da su u mainstream DC univerzumu Manhunteri bili prva vojska koju su Guardiansi napravili. Moram priznati da mi ovakav redoslijed iz Earth One čak i bolje leži.

Nasukan u dubinama svemira s prstenom na ruci i bez ikoga da ga nauči kako da ga koristi (elementi slični onima kada se Kyle Rayner prvi put pojavio), Jordan odluči ponovno pokrenuti korpus i osloboditi kako Ou, tako i svemir od tiranije Manhuntera. No, jedan Guardian ima drugačije planove...

Crtež je baš dobar, stvarno lijepo paše uz SF priču i volio bi vidjeti još radova ovog crtača. Kroz cijelu priču nema nikakvog spomena drugih superheroja, tako da uopće ne znamo jel se ova priča odvija u istom univerzumu kao i ostali Earth One naslovi, no to i nije pretjerano bitno. Kraj priče je ostavljen otvoren za potencijalni nastavak i volio bi ga vidjeti u skorije vrijeme. Za sve vas koji smatrate da su DC likovi zapeli u beskonačnoj reciklaži, preporučam čitanje ovog stripa kao sasvim lijepo osvježenje.

[Paka01]

BATMAN - Godina Prva



Priča: Frank Miller - 9/10
Crtež: David Mazzucchelli - 9/10
OCJENA: 90%


Čitao sam već ovaj strip u engleskom izdanju ima nekoliko godina, no ovaj put sam odlučio obnoviti gradivo s Fibrinom verzijom. O samom stripu se nema šta puno reći, a da već nije rečeno jer mislim da je dobar dio foruma već pročitao Year One. Ne treba ni napominjati da se radi o obaveznom štivu, bili ljubitelji superheroja ili ne. Po mom mišljenju, najbolji je ovo Millerov Batman i kotira mi bolje nego TDKR. PRiča nije napadna ni pretenciozna, već je dosta prizemna i iako je kratka (svega 96 stranica), govori sve što je trebala reći. Zašto je Year One klasik? Po mom mišljenju, zato što je bezvremena. Nebitno koliko puta mijenjali stavke u Batmanovom originu, koliko raznih Crisisa i renumeracija Batman prošao, kad maknemo nijanse koje se mijenjaju dobijemo upravo Year One - ogoljenu verziju kako Brucea, tako i Gordona. Year One je srž, sama esencija onoga što bi trebao biti Batmanov origin i upravo zato funkcionira i sada, preko 30 godina kasnije i neovisno o svim promjenama koje je Batman u međuvremenu doživio.

Što se tiče Fibrinog izdanja, perfektno je. Ovaj "Absolute" format tako savršeno ide uz Mazzucchellijev crtež da ga je jednostavno milina gledati. Za one koji vole dodatne materijale, druga polovica knjige je krcata skicama, tablama u radnoj verziji i Millerovim scenarijem. Ja osobno ne patim toliko od toga, no s obzirom da cijena knjige stvarno nije velika (150 kn za ovako nešto je odlično!), nije naodmet i to prolistati. Sve u svemu, preporuka.

[Paka01]

FLEX MENTALLO - Man of Muscle Mystery



Priča: Grant Morrison - 8,5/10
Crtež: Frank Quitely - 10/10
OCJENA: 92,5%


Ne znam šta je to šta me konstanto privlači nazad u ovom stripu, al jednostavno volim ovaj mini-serijal. Morrison je ovdje u istom điru ko i kad je pisao Doom Patrol, šta znači da svo njegovo ludilo i psihodelija dolaze do izražaja i koliko god se na prvu činili nepovezanim i nerazumljivim - stvari ovdje funkcioniraju. Iako je Flex zapravo spin-off Doom Patrola, velika je razlika u tonu jer dok Doom Patrol zadržava neki skroz poremećeni i blesavi optimizam, Flex Mentallo je (meni osobno) užasno depresivan i težak strip.

Radnja sama po sebi nije pretjerano komplicirana - U svijetu bez superheroja, Flex Mentallo istražuje iznenadno pojavljivanje superheroja znanog kao The Fact, pojedinca koji je baš kao i on (Flex) jednom bio imaginarni lik kojeg je osmislio dječak Wally Sage, no sada je dio stvarnog svijeta. U međuvremenu saznajemo da su superheroji nekada postojali, ali u jeku kozmičke opasnosti znane kao The Absolute koja briše cijelu realnost, najveći junaci su se odlučili spasiti tako što više neće biti realni, odnosno postati dio našeg svijeta, ali kao izmišljeni likovi.

I tu sve kreće naopako.

Strip je relativno kratak (mini-serijal od 4 broja) i neću se niti pokušati pretvarati da razumijem sve šta je Morrison nadrobio u tako malo prostora, al meni svo to ludilo i rintanje o samim stripovima, silver ageu, šizofreniji i čemu sve ne jednostavno leži. Pročitao sam ovaj strip već tko zna koliko puta i svaki put mi je kao da ga čitam po prvi put. Sva ta ludost mi savršeno paše tonu priče. Quitelyjev crtež je ovdje među najboljim što je ikad napravio. Usudio bi se reći da samo All Star Superman izgleda bolje od ovoga šta se tiče njegovih radova.

Ne mogu reći ni da bi ovo preporučio svima da pročitaju jer mislim da se velikoj većini ljudi ne bi svidio. Nerazumljiv je, težak i slojevit, ni ja ga ne razumijem u potpunosti, al začudo to mi ovaj put ne stvara problem. Istina, Morrison se nekad u svojim djelima zna izgubiti u pretjeranim pokušajima kompliciranja priče i možda će i Flex nekome ostaviti takav dojam. Neću reći ni da su u pravu ni da su u krivu, al Flex mi jednostavno leži i vidim da ću se ovom stripu vraćati opet i opet, kao što sam i do sada činio.

[Paka01]

BATMAN - The Dark Knight Returns



Priča: Frank Miller - 8/10
Crtež: Frank Miller, Klaus Janson, Lynn Varley - 10/10
OCJENA: 90%


Definitivno je bolji na drugo čitanje. Ovaj put me nije umorio ko prvi put, radnja teče lijepo i fluidno bez nekih velikih problema. Rekao bi da je TDKR sasvim logičan razvoj Batmana u (meni osobno) jedinom smjeru gdje bi mogao ići karakterno... Ne mogu reći da mi je Bruce iz ovog stripa pretjerano drag, al s obzirom na Batmanovu psihu, razvoj u ovakvu osobu se nameće sam od sebe. TDKR je strašno ambiciozno djelo i Miller lijepo vodi radnju. Unatoč tome što je strip dosta zgusnut i ima dosta materije za čitati, nisam nikako stekao dojam da su stranice pretrpane ili zagušujuće. Također, strip je krcat odličnih momenata koji dugo ostaju u sjećanju. Ono što treba posebno napomenuti je odličan Millerov worldbuilding. Gdje bi neki drugi, manje vješti pisci koristili milijun referenci na prethodne događaje i likove, pozivajući se na sve i svašta kako bi objasnili šta se sve izdogađalo za vrime dok je Batman bio u penziji, Miller to jednostavno ignorira i baca nam tu i tamo komadiće informacija, puštajući nas tako da sami slažemo sliku, dok u isto vrime osigurava da strip nije pretrpan bez razloga.

Međutim, nije to sve baš savršeno kako se obično spominje. Pretjerano politiziranje je nešto što mi ne leži baš previše u ovakvim stripovima i mislim da se Miller tu malo zanio. Također, na momente mi se čini kao da se stvari dešavaju same od sebe čisto kako bi radnja mogla ići dalje. Prva dva poglavlja su mi nešto bolja od druga dva, dok još priča ne eskalira u ajmo reći međunarodni sukob. Također, ono što mi posebno nije leglo je deus-ex-machina uloga Green Arrowa koji se eto pojavljuje na kraju iz čista mira i rješava stvar. No ipak, treba biti pošten i reći da je ovo jedna stvarno odlična priča koju bi svaka strip kolekcija trebala sadržavati.

Crtež?
Odličan, od Millerove olovke, Jansenovih tuševa pa sve do fenomelanih boja Lynn Varley. Miller je nekoć bio među najboljim crtačima na svijetu i prava je šteta što mu je stil propao onako kako je. Ne mogu reći da mi je ovo njegov najbolje nacrtani strip (ta čast pripada prva dva Sin Cityja), no teško da se može naći neka greška. Genijalna paleta boja koju Varley koristi uvelike pridonosi sveukupnom dojmu.

[Paka01]

WONDER WOMAN - Kompletan run Briana Azzarella



Priča: Brian Azzarello - 8/10
Crtež: Cliff Chiang, Goran Sudžuka, Tony Atkins - 8/10
OCJENA: 80%


Osjetilo se od početka da su promjene koje je Azzarello unio u serijal previše "radikalne" da bi se zadržale. Naravno, nije ni prvi ni posljednji autor koji je iz korijena promijenio origin priču nekog lika, no pretpostavljam da su glavešine u DC-u nešto osjetljiviji kad se radi o "velikoj trojci" junaka. Dalo se naslutiti da će nakon što Azzarello završi priču ona vrlo brzo biti izbačena iz kontinuiteta, kao što se na kraju i dogodilo.

Šteta, jer Azzarello je napravio odličan posao.

Ovo mi je drugo čitanje i moram priznati da se serijal stvarno vrlo dobro drži s vremenskim odmakom. Vjerojatno znate, al Azz je unio promjene koje iz korijena mijenjaju Dianinu prošlost i drmaju status quo u kojem je ovaj lik zaglavio već dugi niz godina. Tako Diana više nije napravljena od gline, već je prava kći Hippolyte i Zeusa. Nadalje, kompletan njegov run je u potpunosti odvojen od ostatka DC univerzuma i jedina kakva takva veza je pojavljivanje Oriona od Novih Bogova. Svi ostali likovi su ili novi ili reimaginacije grčkih bogova u novom ruhu.
Azzarello hrabro mijenja koncept i izgled likova u apstraktnije verzije njih samih, nešto što je po meni strašno zanimljiva izvedba i odmak od standardnog prikazivanja antičkih bogova, no čini mi se da ova promjena nije legla mainstream čitateljstvu. Uglavnom, Azzarello gradi priču isključivo koristeći spomenute likove i to odlično funkcionira. Njegov WW run je zatvorena cjelina sa jasno definiranim početkom i krajem koja funkcionira neovisno o kontinuitetu u kojem se događa i vremenu u kojem se čita. Cijeli run je jedna velika priča i jedna od boljih stvari je odlična karakterizacija likova koji rastu i mijenjaju se kako priča odmiče. Psihe likova su (ironično jer se većinom radi o bogovima) realne i uvjerljive. Sama priča o nestanku Zeusa i borbi za napušteni tron Olimpa je zanimljiva i drži pažnju kroz svih 30 i nešto brojeva.

Od negativnih strana bi spomenuo da Azzarello na momente djeluje kao da nije baš dobro objasnio motivacije određenih likova, tako da sam ponekad imao dojam da se neke stvari događaju čisto kako bi radnja išla naprijed. Na drugo čitanje se ipak nazire logičnost u nekim od tih akcija, no mislim da je tome trebalo posvetiti malo više pažnje. Također, kraj je previše naprasit i čini mi se da bi mu dobro došla još makar jedna sveska za kraj kako bi finale priče bilo dovedeno kraju kako treba. Nemojte krivo shvatiti, priča je itekako gotova i zaokružena, no čini mi se da je malo naglo završila, kao da se još nešto moglo reći. Ne znam jel to odluka autora ili uredništva, al šta je tu je.

Crtači... Glavni crtač je odlični Cliff Chiang čiji naizgled jednostavniji stil odlično nosi priču. Kolor je stvarno lijep i crtež pridonosi sveukupnom dojmu. Nije napadan, ne ubija u oči s milijardu detalja, a opet je dovoljno lijep da vam uhvati pogled na pojedinačnim tablama. Chiang ne upada u zamku prikazivanja ženskih likova kao pretjerano sisatih, niti su mu muški likovi ekstremno nabildani, već je sve u granicama normale, a da opet izgleda odlično. Od zamjenskih crtača smo imali Tonyja Atkinsa rano u početku serijala na nekoliko brojeva i on mi se nikako nije svidio, dok negdje na polovici pa skoro sve do kraja s vremena na vrijeme upada Goran Sudžuka koji je odlično odradio posao. Stil mu je sličan Chiangovom i iako se na početku vidjela neka ajmo reći nesigurnost, kako su brojevi odmicali to je Sudžuka postajao sve bolji.

I eto, to bi bilo otprilike to. Unatoč nekoliko nedostataka, mislim da je Azzarello napravio odličan posao s najvećim ženskim likom u superherojskom stripu. Šteta što promjene koje je unio nisu potrajale i nakon njega, no svejedno sam mišljenja da je ovo run itekako vrijedan čitanja i posjedovanja na polici.

[Paka01]

JLA - Tower of Babel



Priča: Mark Waid - 6/10
Crtež: Howard Porter - 6/10
OCJENA: 60%


Dugo sam ovaj strip držao na repertoaru i nikako mi se ne bi dalo pročitati, al vidim sad da i ne bi puno propustio da sam u potpunosti preskočio.

U načelu, ideja je dobra - Batman je godinama skupljao informacije o svojim kolegama iz JLA i bilježio njihove slabosti kako bi ih mogao iskoristiti u slučaju da ti isti kolege predstave ikakvu opasnost u budućnosti. Ra's Al Ghul dolazi do tih informacija i iskorištava ih za svoje planove, a kad ostatak JLA otkrije što je Batman radio, nisu baš oduševljeni.

Da, ideja zvuči stvarno dobro, no problem je izvedba... Waid piše totalno generične dijaloge, skoro pa do te mjere da na polovici stranica i nije potrebno čitati oblačiće, bez njih radnja sasvim normalno ide naprijed. Karakterizacija likova skoro pa i ne postoji, osim Plastic Mana nitko nema nikakve karakterne crte. Nažalost, načini na koje je Ra's imobilizirao članove JLA su odviše banalni da bi bili zanimljivi. U gotovo svim situacijama bi mi došlo da odmahnem rukom i kažem "ma daj..." jer sve skupa je to rješeno neuvjerljivo, kao da je iskoristio prvu stvar šta mu je pala na pamet. Ra's mi je ovdje skroz promašen i ne ostavlja dojam (ajmo reći) genija iz starijih priča, već ovdje više djeluje kao nekakav "mad scientist" megaloman, a to mi se ne slaže s njegovim uobičajenim karakterom.

Imam osjećaj da ova priča pokušava postaviti neka provokativna pitanja, no nažalost nedovoljno je razrađena da bi se ta pitanja doživjela ozbiljno. Tower of Babel bi uzeo kao neku jednostavnu i siromašnu verziju ideje koju će Brad Meltzer četiri godine kasnije vrhunski razraditi u Identity Crisis. Još jedan minus je to što ovdje nemamo nikakav zadovoljavajući zaključak, već je sve to brzinski i šablonski privedeno kraju.

Ne znam, meni je ovo većinom za zaborav... Crtež meni nikad baš dragoga Howarda Portera također ne pridonosi, likovi su mu na momente stvarno ajme majko. Waid je dobar pisac, al teško da bi ovo proglasio jednim od njegovih najboljih radova ko šta se obično prikazuje.

[Paka01]

SCENE OF THE CRIME



Priča: Ed Brubaker - 8/10
Crtež: Michael Lark (plus Sean Phillips na tušu) - 7/10
OCJENA: 75%


Obožavam krimiće i djela inspirirana noir filmovima i strašno volim Brubakerove stripove smještene u taj svijet, tako da me uopće ne čudi što mi je Scene of the Crime dobro legao.

Za one koji ne znaju, ova četvorodijelna Vertigova mini-serija je izašla 1999. i predstavlja prvu Brubakerovu kolaboraciju s Michaelom Larkom i Seanom Phillipsom, dvojicom autora s kojima će kasnije često surađivati. Znate i sami da su djela ovoga žanra dosta osjetljiva što se tiče otkrivanja radnje, tako da neću puno govoriti o čemu se radi kako ne bi nekome spoilao, no imamo tu sve elemente koji će kasnije krasiti neke poznatije Brubakerove radove. Priča se sastoji otprilike od toga da privatni detektiv biva unajmljen kako bi pronašao mladu djevojku koja je nestala. No, uskoro shvaćamo da su u tu priču upletene i sestra od djevojke, jedan stariji policajac, a nekakve veze s time ima i lokalna hipi zajednica. Naravno, ne treba ni spominjati da tu ima svakakvih twistova u priči, pucnjave i puno monologa, otkrivaju se svakakve mračne tajne iz prošlosti... Sve što po meni krasi dobru krimi priču.

Iako se postavlja puno pitanja, Brubaker smisleno odgovara na sva, ne ostavljajući otvorene krajeve i dovodi nas do zadovoljavajućeg kraja. Michael Lark ovdje još nije na razini svojih najboljih radova (kao npr. u Gotham Central), no idalje je to skroz lijep crtež koji nadopunjuje Phillipsovo tuširanje.

Šta reći, svi vi kojima se sviđa Kriminal, ovo je obavezna stanica. Nećete se razočarati.

[Paka01]

IRREDEEMABLE - Kompletan serijal



(serijal je skupljen u 10 trejdova. Nemojte zamjerit, al nemam volje stavljati sve naslovnice )

Priča: Mark Waid - 7/10
Crtež: Peter Krause, Diego Barreto - 7/10
OCJENA: 70%


Cijeli serijal bi se ukratko mogao opisati u jednoj rečenici: Interesantna ideja koja gubi na fokusu jer je previše razvučena.

Mark Waid postavlja staro pitanje: Što bi se dogodilo kad bi najmoćniji superheroj na svijetu jedan dan jednostavno "puknuo" i postao najveći masovni ubojica u povijesti? Priču počinjemo pratiti u danima nakon što je The Plutonian (očito analog Supermana) iz nepoznatih razloga devastirao kompletan Sky City i krenuo u anihilaciju ne samo SAD-a, već raznoraznih gradova po cijelom svijetu. Glavni likovi su članovi superherojskog tima Paradigm i bivši Plutonianovi kolege koji se gerilski pokušavaju boriti protiv nekadašnjeg prijatelja.

Ono što ovaj serijal odvaja od većine sličnih je to da, za početak, Waid ne koristi analoge najpoznatijih superheroja, tako da osim Plutonian/Superman veze ovdje nemamo dojam da se radi o Justice League priči u drugim kostimima. Istina, nije Waid nešto pretjerano originalan s glavnim likovima, no opet je lijepše vidjeti analoge nekih manje korištenih likova (kao što su Black Lightning, Hawkman, Katana, Crimson Avenger, Brainiac 5, itd...). Priča je zanimljiva i serijal se lagano čita. Twistovi u priči i otkrivenja su smisleno napravljena i uvjerljiva su, cliffhangeri na kraju sveski baš vuku da se čita dalje.

Problem je pak u tome što je ovaj serijal jednostavno predug za jednu ovakvu priču... Waid je ovo razvukao na dobrih 37 brojeva, što je po mom mišljenju bar 15 brojeva dulje nego što je trebalo biti. Negdje malo nakon polovice serijala serijal ima neočekivan spin (nije loš, već samo mijenja smjer) u meni neočekivanom smjeru i tu je prvi znak da radnja pomalo gubi fokus, no idalje je skroz čitko. Kako sveske odmiču, sve više sam stjecao dojam da Waid napušta smislenost priče samo kako bi serijal mogao ići dalje i neke odluke su blago rečeno upitne.

Ipak, kad se sve skupa pogleda kao cjelina, Irredeemable je pitak i zabavan serijal sa zanimljivom premisom, vrlo dobrom razradom u prvih 15ak brojeva, a nakon toga se prebacuje u neobaveznu razbibrigu. Waid je odličan pisac i zna zadržati pažnju čitatelja. Ukoliko tražite nešto lagano za čitanje, Irredeemable stvarno nije loš izbor.

[Paka01]

BATMAN - Gotham Noir



Priča: Ed Brubaker - 6/10
Crtež: Sean Phillips - 8/10
OCJENA: 70%


Gotovo pa se ono "Batman" u imenu stripa može i prikrižiti, jer ovo je prvenstveno priča o Jamesu Gordonu 1949. godine u alternativnoj verziji Gothama. Radi se o "Elseworlds" priči što bi otprilike značilo da ne ulazi u standardni DC kontinuitet, tako da su origini i priče likova dosta izmijenjeni.

Nema se šta puno reći. Gordon je bivši policajac koji se guši u alkoholu i lošim odlukama, a jedinu priliku za izaći na pravi put vidi u privatnom angažmanu u kojem bi trebao biti bodyguard jednoj djevojci na luksuznoj zabavi. No kako to obično biva, Gordon ne uspijeva odoljeti alkoholu i ujutro se budi pored mrtve djevojke koju je trebao štititi. Ta cijela situacija privlači razne gradske moćnike i mafijaše, a za vrat mu sjeda i istražitelj Harvey Dent. Povrh svega, Gordonu se čini da gubi razum jer mu se konstantno priviđa Batman, utvara za koju nitko nije siguran je li izmišljena ili stvarna.

I to je otprilike to. Realno, priča je mogla komotno proći i bez Batmana jer više manje nimalo ne pridonosi toku radnje. Također, ubacivanje Jokera je isto tako nepotrebno jer ostavlja dojam da je tu čisto eto kako bi se pojavio još koji lik iz Batmanovog svijeta. Mislim da mi je ovo među najslabijim Brubakerovim radovima do sada jer djeluje kao da je odrađeno čisto eto da se odradi. Radnja nije toliko interesantna niti je dovoljno razrađena da bi mi stalo do likova. Nemaju neku dublju pozadinu i slabo su istraženi njihovi motivi. No ipak ne mogu reći da je skroz loše. S obzirom da se strip sastoji od niti 50 stranica, brzo se čita i ako volite ovakav đir, nije loše za ubiti vrijeme. Plus, tu je uvijek odlični Sean Phillips čiji crtež rijetko razočara.

[Paka01]

Malo sam sredio prvu stranicu ove teme da se lakše snaći. Da budem iskren, ionako to većinom radim zbog sebe, al eto

[Paka01]

STAR WARS - Priče Alana Moorea



Priča: Alan Moore - 6,5/10
Crtež: V.A. - 6,5/10
OCJENA: 65%


Niste ovo očekivali, a?
Negdje na početku karijere Alan Moore je zajedno s raznim autorima napravio pet priča za britanski časopis The Empire Strikes Back Monthly. Ono što ih razlikuje od ostalih Star Wars stripova je to da Moore skoro pa uopće ne mari za ikakva značajna obilježja Star Wars svemira te jednostavno priča SF priče kakve mu se sviđaju, a igrom slučaja sadrše nama već dobro poznate likove. Iako se radi o kratkim pričama (od 5 stranica pa nadalje), vrlo dobro se osjeti Mooreov stil pisanja. Naravno, nije to ista kvaliteta kao kod onog Moorea kojeg znamo po kasnijim i kvalitetnijim radovima, no zanimljivo je vidjeti njegov razvoj kao autora i stil kojim je pisao dok još nije bio toliko poznat.

THE PANDORA EFFECT
Crtač: Adolfo Buylla
The Pandora Effect je na 15 stranica prva i najduža od svih njegovih SW priča. Pratimo Han Soloa i Chewbaccu kako u Millenium Falconu vode Leiu na sastanak pobunjenika, no putem ih krenu naganjati kriminalci kojima se Han zamjerio. Igrom slučaja i jedni i drugi završavaju u svemirskom "bermudskom trokutu" i bivaju prebačeni u (vjerojatno) paralelnu dimenziju gdje završavaju kao zatočenici petoro naizgled besmrtnih bića. Ova priča više djeluje kao epizoda Star Treka nego kao Star Wars, no nije to nikakvi minus.

TILOTNY THROWS A SHAPE
Crtač: John Stokes
Ne znam šta bi rekao o ovoj priči... Na pet stranica pratimo Leiu kako bježi od nekolicine Stormtroopera na nepoznatom pustinjskom planetu. Skrivajući se od njih, slučajno nailazi na neobična božanstva tog planeta i biva uvučena u njihovu igru s prostorom i vremenom. Meni osobno možda najslabija priča od svih ovih.

DARK LORD'S CONSCIENCE
Crtač: John Stokes
Darth Vader je u glavnoj ulozi u najboljoj od ovih pet priča, a pratimo ga u partiji šaha koja služi kao paravan za atentat na njega. Na samo šest stranica Moore odlično prezentira već dobro poznatu Vaderovu inteligenciju i izostanak ikakve milosti prema protivnicima. Treba spomenuti vrlo dobar i atmosferičan crtež, kao i karakterizaciju Darth Vadera. Iako je priča kratka, vrhunski je razrađena i baš ostavlja upečatljiv dojam.

RUST NEVER SLEEPS
Crtač: Alan Davis
Rust Never Sleeps je priča u kojoj C-3PO i R2D2 bivaju nasukani na planetu Ronyards koji stoljećima služi kao "groblje" droida. Moore postavlja pitanje mogu li odbačeni i preživjeli droidi imati ikakav samostalan život, te uvodi pitanje potoji li neko božanstvo koje bi čuvalo te droide? Neloše sve u svemu, no ništa više od toga.

BLIND FURY
Crtač: John Stokes
Blind Fury je priča koja bi bez problema mogla imati i Conana kao protagonista. Leteći svemirom u svom X-Wingu, Luke prima poziv upomoć s planeta čije mu je ime strašno poznato, ali se nikako ne može sjetiti odakle. Spustivši se na planet nailazi na tisuće godina staru zamku... Kratko i simpatično, vrijedno čitanja.

Sve u svemu, nije ovo nešto što je obavezno za pročitati, no ukoliko ste ljubitelji Star Warsa (a garant jeste) i/ili Alana Moorea (a garant jeste), smatram da nećete ništa izgubiti ako bacite oko. Kratke su, brzo se čitaju i na kraju krajeva - zanimljive su. Nije ovo neko štivo koje će vas raspametiti, no sasvim su dobra stvar i šteta bi bilo da ih zaobiđete. Također, treba imati na umu da su ovi stripovi originalno izašli u ranim 80im godinama, tako da su u par detalja proturječne filmskim epizodama 5 i 6 (jer ti filmovi tada još nisu postojali), no da budem iskren, to u stvari uopće nije bitno.

Svih pet priča je reprintano u dvije Dark Horseove sveske imena "Star Wars: Devilworlds #1 i #2", zatim s novim kolorom u Dark Horseovom omnibusu Star Wars: Wild Space vol. 1, onda u Marvelovom omnibusu Star Wars: The Marvel UK Collection te konačno u Star Wars Legends Epic Collection: The Original Marvel Years Vol. 3 trejdu.