Коју књигу тренутно читате?

Started by Mhejl, October 01, 2010, 10:42:48 PM

Previous topic - Next topic

Zlix

Stiven King – Mrtva zona

Glavni lik je Džoni Smit. Kao klinac je na klizanju pao i udario glavu. Tada je prvi put imao viziju budućeg događaja.

Skoro dve decenije kasnije, Džoni je učitelj u školi i viđa se sa koleginicom sa posla, Sarom. Džoni je zaboravio na pad u detinjstvu i na psihičke moći koje su mu se tada probudile.

Džoni i Sara odlaze jedne večeri na karneval. Te kobne noći odlučio je da se okuša na točku sreće. Njegova pojačana intuicija ponovo je došla do izražaja i Džoni uspeva da osvoji priličnu sumu novca. Izgleda da je tada potrošio svu sreću koja ga je pratila...

Spletom okolnosti, Džoni doživljava saobraćajnu nesreću i pada u komu. Budi se nakon četiri i po godine sa neverovatnim psihičkim moćima koje mu omogućavaju da vidi prošle i buduće događaje, ali samo nakon što dodirne određene osobe ili predmete koji su im pripadali. Ipak, zbog oštećenja malog dela mozga, određene situacije ne može da vidi – one su u mrtvoj zoni.

Tokom većeg dela romana pratimo Džonijevu unutrašnju borbu sa promenama koje su ga zadesile, sa novim životom u kojem se probudio i moćima koje ne shvata u potpunosti, a koje plaše ljude koji dođu u dodir sa njim. Iako neki smatraju da su te moći dar, on ih smatra prokletstvom.

Upoznajemo mnoštvo drugih likova, ali se dva posebno ističu.
(1) Saznajemo da se u Kasl Roku dešavaju stravična ubistva, bivamo upoznati i sa ubicom i njegovim motivima, ali ne znamo ko je on zapravo. Fokus će jedno vreme biti na rešavanju tog slučaja.
(2) Istovremeno, upoznajemo Grega Stilsona, čoveka visokih ambicija i političara opterećenog vlašću, za kojeg se odmah primećuje da je vrlo loš tip, a koji će kasnije postati predmet Džonijevih interesovanja.

Da, svestan sam da sam mnogo toga prepričao, ali teško je pronaći prave reči i bolji način da se kompleksnost ove priče približi nekome ko ovaj roman nije čitao. Ima toliko događaja, toliko različitih likova, cela priča se odvija na mnogo lokacija...

King je zaista kralj naracije. Način na koji gradi likove i situacije i njegova sposobnost da nam ih toliko približi da osećamo da smo tamo, sa njima, da smo deo priče, prosto su neprevaziđeni.

Pogledao sam i film. Iako je dobar sam po sebi, ni približno ne čini pravdu romanu. Toliko toga nedostaje – likova, različitih situacija i događaja. Mnogo toga je izmenjeno i prilagođeno filmu kako bi imalo smisla u okviru sopstvenog mini-univerzuma, ali knjiga je daleko bolja. Od mene velika preporuka (za oba, ali roman ima prvenstvo).

PS: Već sam počeo da čitam ,,Kudžo". Ova knjiga se direktno nadovezuje na ,,Mrtvu zonu". Odmah u samom uvodu sadrži spojlere na dešavanja iz prethodnih godina u Kasl Roku. Ali o tome u nekoj drugoj recenziji...

Zlix

#1771
Stiven King - Kudžo

Ova knjiga se direktno nastavlja na ,,Mrtvu zonu", ali može da se čita zasebno. Poveznice su to što se spominje serijski ubica iz prethodne knjige, koji je postao neka vrsta babaroge kojom roditelji plaše decu kad su nevaljala, kao i šerif Benerman. Postoje i naznake da je isti taj ubica (ne spominjem mu ime da ne spojlujem) postao neka mračna sila, utvara, ali nema jasnih dokaza o tome. Kapiram da King to namerno ostavlja nedorečeno, da čitalac tumači kako želi.

Kada sam čitao sinopsis, mislio sam da se u knjizi radi o zaposednutom psu koji teroriše ceo grad. Međutim, iako roman nosi naziv po bernandincu Kudžu, ovo je više priča o dve porodice i ljudima koji ih okružuju, o njihovim privatnim, porodičnim, ljubavnim i poslovnim brigama, o problemima i izazovima sa kojima se svakodnevno susreću. Više je drama nego horor.

Glavni fokus je na porodicama Trenton i Kamber. Vik Trenton je pod stresom zbog poslovnih problema, zbog kojih mora na određeno vreme da napusti porodicu, ali i zbog ljubavnih. Dona ima krizu srednjih godina, iako joj je tek tridesetak. Njihov sin Ted ima noćne more zbog utvare, čudovišta koje živi u njegovom garderoberu. Sa druge strane imamo Kamberove – Džo je poprilično zadrt i staromodan, dok njegova žena Čeriti razmišlja šta je sve propustila u životu udajom za Džoa. Jedina briga njihovog sina Breta jeste njegov bernardinac Kudžo.

Kudžo biva vrlo rano ogreben od strane šišmiša, koji mu prenosi besnilo, ali tek u drugoj polovini knjige se ispoljava njegovo ludilo i žeđ za krvlju. Početak mi je bio pomalo dosadan, pogotovo deo gde se spominju Vikovi poslovni problemi u marketinškoj agenciji. Ali sve što se spominje ima smisla zbog karakterizacije likova, kako bismo ih bolje razumeli. Kasnije vas priča i likovi prosto obgrle i ne puštaju do samog kraja, pogotovo kada dođe momenat da Kudžo pobesni. Tada kreću napetost i horor.

Ne bih da spominjem konkretnu situaciju, jer ne želim da spojlujem, ali zamislite likove koji su izolovani u skučenom prostoru, vrućinu, glad i žeđ, nemoć i strah. Nemogućnost da se bilo šta uradi jer zver vreba i čeka pravi momenat da nasrne i pokida vrat svima onima koji mu nanose bol (Kudžo je toliko bolestan da smatra da su ljudi izvor njegovog bola).

Verujem da nije spojler kada kažem da je Kudžo pobio nekoliko osoba. Dok za neke nisam mario, bio sam šokiran jednom smrću na kraju. Prilično surova završnica. Kao u ,,Okružen mrtvima", niko nije privilegovan, svakoga može da zadesi smrt. Ali ipak, teško je kriviti jadnog psa. Ne bih rekao da je on negativac, zlikovac. Kudžo je jednostavno imao tu sudbinu kletu da se jako razboli. Bilo mi ga je žao.

Roman započinje sporije i postepeno gradi napetost, što u početku može delovati pomalo dosadno. Međutim, kako radnja odmiče, postaje sve zanimljiviji i dinamičniji. Zbog brojnih obaveza u prethodne dve nedelje čitao sam ga sporadično, pa je moguće da je i to imalo uticaj na konačni utisak, ali sam poslednjih stotinak stranica pročitao gotovo u dahu. Možda mi je ,,Mrtva zona" za nijansu ili dve bolja, ali i ,,Kudžo" je veoma dobar roman.

Zlix

Mari Belok Launds - Misteriozni stanar

Roman se bavi temom Džeka Trboseka, iako se nikad ne spominje ovo ime. Ubicu nazivaju Osvetnikom, zbog ceduljica sa svojim potpisom koje je ostavljao na žrtvama. Ne treba očekivati ni misteriju ni detektivsku priču u kojoj se rešavaju slučajevi ubistava. U pitanju je psihološki triler, a pojasniću i zašto. Ali pre toga, moram dati malo konteksta.

Radnja je smeštena u viktorijanski London. Gospodin i gospođa Banting se suočavaju sa teškom finansijskom situacijom i jedva sastavljaju kraj sa krajem. A onda se jedne večeri na njihovim vratima pojavljuje tajanstveni neznanac, gospodin Slut, koji je zainteresovan da postane njihov podstanar. Insistira da iznajmi više soba na spratu i plaća unapred pozamašnu sumu novca, čime im pruža osećaj sigurnosti koji im je dugo nedostajao.

Gospođa Banting preuzima stvar u svoje ruke i brani mužu da se bavi stanarom. Ona je ta koja ga služi, priprema mu obroke i po potrebi posprema po sobi. Ne zna puno o njemu, ali deluje joj da je fin mladić, kulturan, džentlmen, iako pomalo ekstravagantan. Ono što joj je bilo najčudnije jeste to što je dane provodio unutra, čitajući Bibliju, a izlazio samo povremeno i to kasno noću, po magli i hladnoći.

Istovremeno, London potresa niz ubistava mladih žena. Mnogi prate ove događaje sa izvesnom dozom znatiželje i oduševljenja, iako ih se (navodno) gnušaju, a to uključuje i gospodina Bantinga. Često im u posetu dolazi i mladi policajac, gospodin Čendler, kome se dopada Dejzi, Bantingova ćerka iz prvog braka. On im prenosi detalje i pojedinosti svih ubistava.

U početku su Bantingovi bili prilično srećni i zadovoljni, bili su finansijski stabilni i mogli su sebi da priušte sve što požele. Međutim, noćne šetnje gospodina Sluta i poklapanje sa ubistvima izazivaju kod gospođe Banting sumnje, strahove i nesigurnost. Upravo je ovo glavni fokus romana: nema eksplicitnih opisa ubistava, nema misterije – odmah nam se stavlja do znanja ko bi mogao biti ubica. Prikazana je samo unutrašnja borba gospođe Banting koja nije sigurna u šta da veruje – nemoguće da je onaj fini džentlmen počinilac gnusnih zločina. Još veći problem je to što svoje sumnje ne može da podeli ni sa kim, jer njen suprug nema dodira sa misterioznim stanarom, a ne želi ni da podeli svoje misli sa gospodinom Čendlerom, zbog straha da bi mogla ispasti saučesnica.

Prilično interesantna knjiga, kod koje nije fokus na misteriji i otkrivanju počinioca, kao kod klasičnih detektivskih romana, već na sporom građenju napete atmosfere i nelagode koja ne popušta do samog kraja.

ness1602

Vrisak



Bas mi je dosta dugo bio na listi za kupovinu. Ukratko,opet bloger :D
Covek bi pomislio da svi pisu knjige o blogerima,ali je ovde to ok,i nekako smisleno iskreno. Dosta dobar tempo, taj mali gradic je odlicno odradjen,bas je zabavno citati i nekako prijatno,bez obzira na temu.
Necu sad puno da pisem,posto i nema specijalno nista, dobar triler, neka otkrivanja na kraju odlicna(farma), i bas mi je prijalo da citam. Ali definitivno nije duboka kao Natrijum-Hlorid recimo. Znaci pitak i dobar triler.
CIA niggers

ness1602

Covek iz voza u 6:20


Bas isto dosta dugo bio na cekanju,pa ajde. Prva stvar, poglavlja su kratka, i iskreno idealne duzine za ovo sta ima da se isprica,tako da sam se zavalio u krevet i procitao pola knjige za jedno popodne otprilike.


Postavka je zanimljiva, sci-finance sto bi rekli,ali cini mi se da nikada nije dosadno. Skoncentrisano je sve na mali deo NJujorka,bez neke preterane jurnjave, sa nekim elementima koji se povremeno ponavljaju. I to je super, kako citas ,svi ti ljud i mesta nekako imaju smisla i elemenata radnje.

Kraj mi je mozda malo previse u obrtima,iako ima smisla,od pocetka je lepo odradjeno i sve povezano da ne fali nista. Divajn je ok kao glavni lik,taman kakav treba, i tu ima dosta toga smisla, vidim da ima jos 2 knjige sa njim za sada.

Moram priznati da mi je bas prijalo da citam ta poglavlja, i da nekako vidim sta ce biti dalje. Vise je neka akcija nego triler.
CIA niggers

Zlix


Zlix

Stiven King - Kabinet smrti

Nedavno sam sasvim slučajno nabasao na tri rasprodata izdanja Stivena Kinga. I to ne preko oglasa, već u jednoj knjižari. Dve su zbirke priča i jedan roman. U pitanju su ,,Kabinet smrti", ,,Noćna smena" i ,,Mizeri". Pročitao sam ovu prvu, pa je bio red da napišem i par utisaka.

Napomena: Nisam pročitao ,,Sestrice iz Elurije" jer je ta priča povezana sa ,,Mračnom kulom", pa sam je preskočio i ostavio za kasnije, kad budem spreman da se posvetim ovom serijalu.

Sve dosad što sam čitao od Kinga lepo mi je leglo. Prija mi način na koji piše i sa lakoćom i brzo čitam njegove romane. Svestan sam da sam ga ranije uglavnom hvalio, ali ovaj put utisci su mi pomalo pomešani. Pretpostavljam da je to normalno kod ovakvih zbirki gde su priče različitih dužina i žanrova.

Priče koje bih izdvojio, a koje su između dobrih i prilično dobrih, jesu ,,Čovek u crnom odelu", ,,Sve je konačno", ,,Drumski virus hita na sever", ,,Soba 1408" i ,,Vožnja na metku". Ove dve poslednje su na momente jezive. ,,Srećni novčić od četvrt dolara" je jedna fina priča sa srećnim krajem.

Sa druge strane, ,,Smrt Džeka Hamiltona" i ,,Sve što volite biće vam oduzeto" bile su mi dosadne, dok su ,,El Tijeva teorija o kućnim ljubimcima" i ,,Ručak u Gotam kafeu" baš loše. Prosto ne mogu da verujem da ih je pisao isti čovek. Ostale su solidne.

Nešto me mrzi da recenziram svaku priču zasebno, ali hoću ,,Sestrice iz Elurije" nakon što je pročitam. Ali o tom potom...

Nisam siguran da bih se navukao na čitanje Kingovih dela da mi je ovo bila prva njegova knjiga koju sam ikada pročitao. Verujem da nije za svakoga, te bih je mogao preporučiti samo ljubiteljima Kinga, koji su već upoznati sa njegovim radom. Ako ništa, uveren sam da je vredi posedovati zbog nekoliko priča koje su zaista dobre, kao i zbog poveznica sa ,,Mračnom kulom".

Neko mi reče da su priče u ,,Noćnoj smeni" bolje. Videćemo. Ona mi je sledeća na redu za čitanje.

Zlix

Stiven King – Noćna smena

Konačno završih i ovu zbirku kratkih priča. Čitanje se malo oteglo, ali nešto mi je bio gušt da čitam po jedan do dva naslova dnevno. Bilo je i dana oko praznika kada nisam uopšte stigao da se posvetim knjizi. Za razliku od zbirke ,,Kabinet smrti", kod koje su mi utisci bili dosta pomešani zbog neujednačenog kvaliteta priča, u ovoj knjizi King je ispunio sva očekivanja.

Uvodne novele, ,,Jerusalemovo" i ,,Noćna smena", bile su mi jezive, pogotovo delovi koji se odvijaju u mračnim podrumima i katakombama. Moram priznati da sam slabije spavao nakon čitanja, haha. U jednoj se pojavljuju nemrtvi, a u drugoj pacovi, koji su mi sami po sebi ogavni. Iako vampiri inače nisu toliko strašni, u ,,Jerusalemovu" je atmosfera već dovoljno napeta kada, zajedno sa glavnim junakom, otkrivamo sudbinu njegovih predaka, što dodatno produbljuje jezu.

,,Deca kukuruza" je takođe jedna od jezivijih, jer se radnja odvija u nekoj zabiti u kojoj vlada sekta sastavljena isključivo od maloletne dece, za koju će se ispostaviti da nisu nimalo slatka.

,,Noćni surf" mi je u početku bio pomalo konfuzan, dok nisam pohvatao šta se zapravo dešava i da je radnja smeštena u svet u kojem je epidemija smrtonosnog virusa odnela živote većine stanovništva. Verujem da je ova priča povezana sa romanom ,,Uporište".

Priča ,,Kosač" je prilično bizarna, ,,Ja sam portal" nije mi ostavila poseban dojam, dok mi je ,,Bojište" jedina bila besmislena i neverovatno glupa. Iako su na internetu komentari uglavnom pozitivni, meni se jednostavno nije dopala.

S druge strane, od solidnih do veoma dobrih bile su mi ,,Presa", ,,Siva masa", ,,Kamioni", ,,Jagodnje proleće", ,,Znam šta ti je potrebno", ,,Jedno za srećan put" i ,,Čovek koji je voleo cveće". Ova poslednja je bila predvidiva, pa sam odmah pogodio šta će biti obrt na kraju. ,,Sims" je odličan i veoma napet krimić, a u tom rangu su mi i novele ,,Malodušni A.D." i ,,Ponekad se vraćaju".

Postoje još tri priče koje su dobre, ali koje su me manje ili više rastužile, a to su ,,Bauk", ,,Poslednja prečaga na merdevinama" i ,,Žena u sobi". Dok je prva jeziva na jedan mučan, psihološki način, druge dve su čiste drame sa tužnim krajem.

Na samom kraju, moram da uputim veliku kritiku na račun prevoda. Na momente sam primećivao određene nelogičnosti, a pojedini delovi su mi u početku bili konfuzni (što sam već spomenuo). Pronašao sam originalni tekst na engleskom jeziku, pa sam radio poređenje i osećaj me nije prevario – bilo je dosta grešaka u prevodu, pogotovo u prvoj polovini knjige. Iskreno se nadam da će ovi propusti biti ispravljeni u nekom budućem reprintu, ukoliko ga bude.

Međutim, ovo ne umanjuje kvalitet priča i celokupan utisak nakon čitanja. Kroz ovu zbirku King je pokazao da ume baratati kratkom formom i različitim žanrovima, kao i da ume biti emotivan i surov u isto vreme. Nisu sve priče horori ili misterije. Ima tu i krimića, trilera, crnog humora, naučne fantastike, pa čak i teških životnih drama. Za svakoga ponešto. Od mene preporuka.

Zlix

Stiven King - Keri

,,Keri" nije prva priča koju je King pisao, ali jeste roman prvenac, njegovo čedo koje mu je pomoglo da lansira karijeru. Interesantno je da je umalo odustao od pisanja ove priče, ali ga je, srećom, supruga uverila da je dovrši.

Možda nisu svi ovde prisutni čitali ,,Keri", ali verujem da ste na određeni način upoznati sa ovim delom. Možda ste gledali neku od filmskih adaptacija ili ste za nju čuli na drugi način. Takođe, knjiga već na početku otkriva da Keri poseduje moć telekineze i da se tokom maturske večeri dogodilo nešto strašno, tako da sam siguran da ova recenzija ne sadrži spojlere.

Ja sam gledao film iz 2013. godine, doduše davno, ali sam znao šta da očekujem i u kom pravcu radnja ide. Ipak, ono što mi je bilo zanimljivo jeste način na koji je priča ispričana. Događaji su prikazani kroz isečke iz novina, knjiga i eseja, izveštaje istražne komisije, svedočenja i naučne radove, sakupljane godinama nakon kobne večeri, a narator popunjava rupe između kako bismo dobili kompletnu sliku.

Iako mi roman nije nešto preterano strašan niti me je posebno oduševio, mnogo mi se dopao ovaj način pripovedanja. Stiče se utisak da se radi o stvarnim događajima, a da je neko (King?) samo sakupio sve informacije koje je mogao pronaći, iseckao ih i polepio u svesku, da ima dokumentovano na jednom mestu. Takav pristup priči daje određenu dozu autentičnosti, pa tragedija Keri Vajt prestaje da bude samo plod Kingove mašte i polako prerasta u surovu realnost.

Namerno kažem tragedija Keri Vajt, jer i pored svega što je učinila u drugoj polovini knjige, ipak je smatram žrtvom. Čitavog života je trpela majčinu okrutnost, vršnjačko nasilje tokom perioda školovanja, a ni okolina nije bila prijateljski nastrojena prema njoj. Pod okolina mislim na komšiluk, ustanove i društvo u celini. Keri je bila poput tempirane bombe koja je samo čekala da eksplodira, što se na kraju i desilo.

Ako u ovoj priči postoje čudovišta, slobodno možemo reći da su to njena majka i vršnjaci. I upravo tu se krije taj horor momenat, jer je prikazano koliko ljudska surovost može biti razornija od natprirodnih moći jedne tinejdžerke.

Zlix

Stiven King - Mizeri

Pre ove knjige pročitao sam ,,Keri" i u svom osvrtu sam pisao koliko ljudi umeju biti surovi i monstruozni, i da im za te epitete nisu neophodne natprirodne sposobnosti. ,,Mizeri" je još jedan roman koji potvrđuje ovu tezu. Ovde pravo čudovište dolazi u ljudskom liku po imenu Eni.

Eni je bivša medicinska sestra koja je spletom okolnosti spasila svog omiljenog romanopisca, Pola Šeldona. Pol se proslavio pišući serijal knjiga sa glavnom junakinjom koja se zove Mizeri. Jednog dana je, tokom snežne mećave, doživeo saobraćajnu nesreću. Kao što rekoh, imao je tu "sreću" da se Eni, njegova najveća obožavateljka, zadesi na pravom mestu u pravo vreme i da ga izvuče iz kola.

Moja pretpostavka je bila da će makar u prvoj trećini romana da bude sve fino, da će Eni da neguje Pola, da će se sprijateljiti, a da će tek malo kasnije određeni događaji dovesti do toga da ona postane mračna. Međutim, bukvalno u prvih 5-6 strana saznajemo, kroz Polove misli, da je Eni izrazito poremećena i da se on našao u velikoj opasnosti.

Pol trpi strašne bolove jer su mu obe noge slomljene, a Eni ga kljuka eksperimentalnim lekom koji mu pomaže, ali mu stvara i zavisnost. Međutim, kažnjava ga tako što mu ne dozvoljava da uvek pije lekove. Prvi veći ispad je imala kada je pročitala njegov novi roman koji se ne bavi Mizeri, a zatim i kad je saznala da je u poslednjem romanu Mizeri preminula. Ona to jednostavno ne može da prihvati i tera ga da piše novi roman u kome će je vratiti u život.

Teško je pronaći adekvatne reči da bi se opisalo šta je Eni sve činila Polu i na kakve muke ga je stavljala. A upravo u svemu tome se krije višestruko značenje naziva ove knjige. Reč mizeri se može prevesti kao patnja, muka, beda, nesreća, što adekvatno oslikava situacije u kojima se Pol našao. S druge strane, on piše serijal romantičnih romana čija je glavna junakinja Mizeri. A mi, čitaoci, čak imamo priliku da čitamo delove novog romana koje Pol piše. Nema puno tih poglavlja, ali moglo bi se reći da su ovo dva romana u jednom.

Pogledao sam i filmsku adaptaciju, koja nije loša, donekle verno prati radnju knjige, uz par minornih izmena. Međutim, Polovi unutrašnji monolozi, alegorije kojima se služi da opiše svoje stanje, svoj bol i svoju nesreću, ne mogu da se adekvatno prenesu na filmsko platno i baš nedostaju za potpuni ugođaj. Knjiga je mnogo surovija, a na momente i jezivija.

,,Mizeri" je priča o patnji, preživljavanju i ljudskoj monstruoznosti. Možda nije klasičan Kingov horor (više je psihološki triler), ali ume podjednako dobro da izazove nelagodu. Od mene preporuka.